Najveća međuratna manifestacija Bunjevaca-Hrvata nedvojbeno je bila proslava 250. obljetnice dolaska jedne skupine bunjevačkih Hrvata u Bačku, koja je održana u Subotici od 14. do 16. kolovoza 1936. godine.

 

Odbor za proslavu

 

Početkom 1936. godine osnovan je »Odbor za proslavu 250 godišnjice dolaska jedne grupe Bunjevca i preuzimanja vlasti u Subotici«. Inicijator i pokrovitelj bio je biskup Lajčo Budanović. Subotička Danica za 1937. godinu piše: »Za pretsjednika odbora izabran je naš prokušani narodni borac i vođa bačkih Hrvata presvj. gosp. Blaško Rajić«. Članovi Odbora, bili su i Ivan Malagurski Tanar, Miroslav Mažgon, Petar Pekić, Mihovil Katanec, Albe Šokčić, Ivana Kujundžić, Kata Taupert. Tako će taj skup probranih javnih radnika, čijim je radom  upravljao Blaško Rajić, uspjeti obaviti sve neophodne organizacijske pripreme da dobije dozvolu za održavanje jedne takve svetkovine, da pozove i pripremi smještaj  velikog broja gostiju i kao najvažnije: da među Bunjevcima probudi slavljenički duh. Tiskan je proglas – plakat,  kao i veliki broj letaka koji su naslovljeni »Bunjevci-Hrvati«, kojima se narod upoznavao s ciljevima i razlozima proslave. I lokalni hrvatski tisak pratio je pripreme za  proslavu.

 

Početak slavlja 

 

Iako je održavanje svečanosti planirano na Veliku Gospu i Sv. Roka, od petka 14. do nedjelje 16. kolovoza, već 12. kolovoza počeli su pristizati gosti. Prvi je bio mostarski biskup Alojzije Mišić: »Doček je bio srdačan i spontan. Pozdravljen s toplim riječima visoki je gost bio tako ganut, da nije mogao ni riječi izustiti. Svakog je zagrlio kao rođenog sina, zatim je uz klicanje prisutnih sio u auto i pošao subotičkom biskupu«,  piše Subotička Danica. I dalje: »U petak 14. u jutro neko se posebno čuvsto razlilo u našim srcima, kada smo na subotičkom glavnom kolodvoru čekali našu dragu braću iz Hercegovine… Najednom se začulo sviranje vlaka. Ispod majšanske ćuprije pojavila se velika crna lokomotiva sa dugim redom vagona. I gle! Iz prozora proviruju hrvatske crvenkape, snažne ruke mašu prema nama, grudi su iskićene hrvatskim trobojkama. To su oni! Radosti i međusobnom grljenju nije bilo kraja! Bez ikakvog upoznavanja i predstavljanja izljubili smo se kao složna rođena braća, a suze, koje su se pojavile u očima sviju, jasno su govorile o velikoj sreći, koju smo doživjeli. Na kratki pozdravni govor g. Lajče Dulića odgovorio je u ime gostiju mnogopoštovani otac dr. fra Dominik Mandić direktor klasične gimnazije na Širokom Brijegu.

Pred kolodvorom smo se svrstali u povorku i s braćom iz Hercegovine i Bosne krenuli smo kroz glavne gradske ulice prema katedrali. Kad je ‘Hrvatska glazba’, stupajući na čelu povorke, zasvirala gromke hrvatske davorije, sva se Subotica kao od nekog teškog sna trgla, progledala i širom otvorila svoje veliko srce da na njih pritisne glave svojih žuđenih gostiju. A naši ljudi, koji su kao marljivi mravi uvijek zaposleni, na taj glas su ostavili svoj posao, dućane i zvanije i kao radoznala djeca dotrčali da vide one o kojima se toliko govorilo.« 

Tijekom dana pristizali su i drugi gosti iz Bosne: predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Sarajeva dr. Ante Alaupović, preč. dr. Ante Čelik, izaslanici hrvatskog društva Kranjčević i mnogi drugi.

 

Doček dr. Ivana Pernara

 

Subotička Danica dalje piše: »Kad su na vitkim tornjevima subotičkih crkava 14. na veče zvona zazvonila pozdravljenje pred katedralom, crkvama sv. Mihovila, sv. Roka sv. Đurđa i Kalvariji zagrmjeli su mužari javljajući otvorenje grandiozne proslave, kakve još građani Subotice u svome mjestu nisu nikada doživjeli. Na glas zvona i mužara sav je grad osvanuo u moru svijetla. Radosni su građani rasvijetlili svoje prozore, iskitili ih zelenilom i narodnim ćilimima i zastavama. U isto vrijeme mostarska je ‘Hrvatska glazba’ na trgu sv. Ćirila i Metoda pred katedralom, gdje se sakupila masa od 20-30 hiljada ljudi, započela svoj koncert, dok su svijetle boje raketa najavile početak velikog vatrometa. Čarobna svijetla iz katedralnog tornja na veliko udivljenje publike prikazala su razne simboličke znakove kao na primjer: brojeve: 250, slova: Buna, boje: crvena, bijela i plava, veliki vatreni mač, križ, Subotica itd. Sve je to izazvalo svečano raspoloženje među ljudima, a trg pred katedralom i pokrajnje ulice sve su se više punile radoznalim svijetom.

Oko 9 sati pošla je ogromna povorka, kakve se u Subotici uopće nikada ne vidi, sa glazbom, bakljadom i hrvatskim zastavama prema glavnom kolodvoru, da dočeka dra. Ivana Pernara, izaslanika Vođe Hrvata dra. Vlatka Mačeka, te ostale goste iz Zagreba. Prostor je pred kolodvorom bio premalen da primi ogromnu masu svijeta. Mnoštvo od kojih 40.000 ljudi, žena i djece nestrpljivo je čekalo onaj radosni čas, kada će ugledati velikog narodnog borca i hrvatskog narodnog poslanika dra. Ivana Pernara.

Oduševljenje i zanos rasli su svakim časom, a kada je dojurio zagrebački vlak i na trgu se pojavio dr. Pernar zrakom se prolomilo takovo urnebesno klicanje kakve mašta jedva može zamisliti. U tom svečanom času na govornicu se uspne presvj. Blaško Rajić, te u općoj tišini progovori: ‘Vas, koji dolazite u ime dr. Vladka Mačeka pozdravljamo od sveg srca i duše. Dolazite da uzveličate slavu Subotice, koja je oduvijek bila slavenska, a od 250 godina je hrvatska. Radujemo se, što nam evo dolaze naša najdraža braća iz Zagreba, tog hrvatskog središta, da s nama proslave ovo slavlje. Dobro nam došli svi a osobito Vi, zastupniče dostojnog vođe sviju Hrvata među koje se ubrajamo i mi Bunjevci.!’  Zatim je kratak, vatren i oduševljen govor održao i narodni zastupnik Josip Vuković – Đido, a za njim i sam dr. Pernar: ‘Hvala vam, hrvatska bunjevačka braćo, za ovaj doček! Nije vas amo dotjerala sila, nego Bog i duša. Vama, koji ste ovdje starosjedioci, koji ste ovaj hrvatski grad Suboticu podigli, došao sam po želji dr. Vlatka Mačeka. Ne ide pravica i sloboda sama po svijetu, nego se za pravicu i slobodu treba boriti. Ne borimo se zato da bilo kome učinimo nepravdu, nego se borimo za svoje pravo, da unutar ove države budemo slobodni na svojoj hrvatskoj zemlji’.« 

Subotička Danica dalje piše kako je završio prvi dan proslave: »U najvećem oduševljenju i neprestanom klicanju povedoše dra Pernara do četveroprežna kola, na koja još sjedoše pretsjednik pripremnog odbora za proslavu presvj. B. Rajić, urednik ‘Subotičke Danice’, gosp. Ive Prćić i narodni zastupnik g. Josip Vuković. Kola su polako prolazila kroz špalir nepreglednog mnoštva, koje je klicalo bez kraja i konca i kojemu je dr. Pernar duboko ganut odzdravljao. Na čelu povorke nošena je velika hrvatska zastava iza koje je stupala mostarska ‘Hrvatska glazba’ i svirala razne narodne koračnice.

Uz svirku i besprekidno klicanje dopraćen je dr. Pernar do biskupskog dvora, gdje ga je pozdravio pokrovitelj proslave 250 godišnjice preuzv. gosp. Lajčo Budanović i primio kao svoga gosta. Poslije toga se narod bilo je već 11 sati u noći mirno razišao raznoseći rodoljubne poklike kroz tihu noć po cijelom gradu.«