Čitavo se blago sjećanja i priča otkriva uz stare fotografije iz okolnih sela. O selima u prošlosti, u usporedbi s gradom, malo ima zapisa, te je svako svjedočenje o seoskim i atarskim toponimima, pogotovo zabilježeno, vrijedan dokument za budućnost. S takvim podacima Uredništvu se javio Petar Marcikić, reagirajući na popis naziva starih škola u đurđinskom ataru, objavljenom uz fotografiju iz vremena gradnje suvremene škole u Đurđinu 1961. godine. Bilo je pet atarskih škola – potvrdio je Marcikić – Kopilova, Šokčić, Milodanović, na Pavlovcu i Mukić (a ne Čovićeva, kako je prema dostupnim informacijama navedeno u tekstu u prošlom broju novina). Marcikić je pohađao niže razrede osnovne škole u Mukićevoj škuli, koja se nalazila na istoj udaljenosti od 8 kilometara i od Đurđina i od Starog Žednika, ali je teritorijalno pripadala đurđinskom ataru. Salaš Marcikićevih bio je 4 kilometra udaljen od ove škole, u pravcu Karađorđeva. Ni objekta Mukićeve škule više nema, te je do danas ostala sačuvana jedino zgrada Šokčićeve škule.

Iz razuđenog đurđinskog atara, od 1962. godine djeca su pohađala nastavu u centralnoj školi u selu. Stara fotografija iz vremena izgradnje škole potječe iz bogatog školskog albuma, i prikazuje detalj objekta u izgradnji s dvorišne strane. Nije poznato tko su motociklisti na slici, ali ćemo, možda, saznati nakon objavljivanja ove fotografije, nastale prije 55 godina.

Na ovoj lokaciji, u dvorištu škole, danas postoji razgranati hrast.