Zašto sam za potrebe ove rubrike, preporučujući ovoga tjedna jedan glazbeni album, izabrao pisati o ploči Nestvarne stvari novosadskog benda Luna, objavljenoj danas već daleke 1984. godine? Razloga je dosta i prilično su opravdani. Kao prvo, nedavno je objavljena monografija o njima pod nazivom Ogledala Lune, a tim povodom bend će upravo ovih dana (danas i sutra) održati dva ekskluzivna koncerta, jedan u Beogradu a drugi u Novom Sadu. Bend se sastaje nakratko isključivo za potrebe ovih dvaju koncerata. Druga stvar je da su Nestvarne stvari po mišljenju više kritičara (i onih famoznih best of lista) jedan od najboljih albuma jugoslavenskoga rocka. Slično misle i ljubitelji glazbe budući da na aukcijskim sajtovima, gdje se mahom okupljaju oni istančanog ukusa, primjerci Lunine ploče danas dostižu veoma visoke cijene (od 100 do 150 eura). Kao treće, riječ je o domaćem, vojvođanskom proizvodu, a poznato je da često nismo svjesni ljepote koja se događa u našem dvorišu dok maštamo o »azurnim plažama tropskih mora«. A kao četvrto, i ne manje važno, album je veoma lako pronaći i poslušati na internetu, kako na platformi bandcamp (gdje se može i kupiti u digitalnom formatu) tako i na Youtubeu (što je piratska opcija, ali čisto da znate). Dakle, ukoliko vas ova priča zaintrigira, trebat ćete samo par klikova do njezina razotkrivanja.
Grupa Luna je nastala u jesen 1981. i trajala je dvije godine, do jeseni 1983. godine. Ime su si dali po Bertoluccijevu filmu iz 1979. godine. Bend su činili pjevač i autor tekstova Slobodan Tišma (danas ugledni konceptualni umjetnik i književnik, dobitnik NIN-ove nagrade), gitarist i autor glazbe Zoran Bulatović – Bale (bivši član novosadskog punk benda Pekinška patka), bubnjar Ivan Fece – Firči (kasnije član kultnog sastava Ekatarina Velika) i klavijaturistkinja Jasmina Mitrušić.
Nestvarne stvari su njihova prva i jedina ploča, a objavljena je u samo 920 primjeraka. U vrijeme njezina izlaska bend više nije postojao. Možda je taj misterij kratkoga trajanja, paradoksalno, uz nespornu odličnu recepciju kritike, pridonio kultnom statusu kojega uživaju i danas. Kada su se početkom 80-ih pojavili, predstavljali su atraktivnu i neobičnu pojavu na domaćoj sceni. Tako je tvrdio već pomenuti, oduševljeni dio rock kritičara (Petar Luković, Dragan Kremer...), premda se, promatrano iz današnje perspektive, u njihovoj glazbi može iščitati potencijalni utjecaj više bendova i autora toga vremena sa svjetske scene iz korpusa punk/new wave žanra, posebice onih koji su koketirali s dark ili goth elementima.
Luna zvuči zanimljivo i danas. Bale je doista kreativan gitarist s izazitim osjećajem za cjelovitost zvučne slike u kontekstu aranžiranja. On je, po meni, glavni igrač u bendu. Njegove harmonije imaju dozu mističnog, atmosferičnog ali i napetog. Na momente i jezovitog (ti mi se horror elementi nikada nisu sviđali, ni nekoć ni danas). Baletovu muzičku liniju prati dosta hermetična Tišmina lirika. To čini i ostatak benda – bubanj zvuči snažno s puno timpana, a odabir zvučnih boja na klavijaturama je posve lunaški. U pitanju je četrdesetak minuta duga odiseja koja i nakon skoro četiri desetljeća od zapisa na studijsku traku »ima smisla«. Dijelom bih se mogao složiti i s konstatacijom jednog novinara, koji tvrdi da se radi o »čistoj umjetnosti upakiranoj u nešto što se zove ‚rock album‘«.
Album sadrži deset numera ujednačene kvalitete (što nije lako proizvesti), a meni osobno najbolje su: Ogledalo lune, Intima, te Okean koju pjeva klavijaturistkinja Jasmina Mitrušić.
Činjenica je da je slušanje glazbe u velikoj mjeri privatna stvar, neka vrsta eskapizma. Ipak, ovo je ploča o kojoj se i danas priča u javnosti, što znači da specifičnu poetiku Nestvarnih stvari kao jednog od simbola novosadskog novoga vala nisu ugušile ni destruktivne devedesete, niti samozatajnost članova benda (posebice pjevača Tišme), niti raznorazna druga zla kojima su svjedočili. Drugim riječima, ova ploča dokazuje da neke lijepe stvari mogu preživjeti ružna vremena i postati vječne.
