Pedesetgodišnji Boris Mašić, tajnik Njemačke udruge Adam Berenc i osnivač Muzeja podunavskih Švaba u Apatinu zaljubljenik je i uporni amaterski istraživač povijesti dolaska i djelovanja Nijemaca na prostorima Vojvodine. 

Sudjelovali ste na manifestaciji zajedništva i bogatstva različitosti nacionalnih zajednica u vašem okruženju Zdravo živo, komšija, održanoj u nedjelju u Sonti. Kako u tom kontekstu ocjenjujete današnji položaj njemačke manjine u Vojvodini?

Broj pripadnika njemačke manjine danas je, nažalost, zanemariv i odraz je genocida, svojedobno provedenog nad njom. Ova zajednica gotovo je nestala, a preostali pripadnici izgubili su svoj nacionalni identitet. Možemo govoriti o definitivnom nestanku njemačke manjine s ovih prostora, jer više nema kulturnih institucija koje bi čuvale njezin nacionalni identitet. 

Vaša proučavanja prošlosti rezultirala su mnogim podacima koje nisu otkrili ni profesionalni povjesničari. Što je, po Vama, najbitniji rezultat dolaska Nijemaca na ove prostore?

Najbitniji rezultat Nijemaca u Vojvodini je stvaranje radnog morala i fleksibilnosti i prihvaćanje modernih tehnoloških i znanstvenih inovacija. Nijemci su unaprijedili poljoprivredu i industriju i tako pridonijeli ekonomskom napretku ovoga područja. Poljoprivreda i industrijalizacija na ovim prostorima doživjele su najveći progres upravo u vrijeme poslije njihovog dolaska.

Koje su najbitnije osobe iz tog vremena vezane za Sontu?

Meni osobno najzanimljiviji su veleposjednik Valentin Fernbach iz Apatina. U Sonti je imao ogromno imanje s dvorcem, a isušio je velike površine močvara i pretvorio ih u obradivo zemljište. Ništa manje bitan nije ni veleposjednik Greber, koji je na mjestu sonćanske srednjevjekovne utvrde izgradio kudjeljaru. Na listi slavnih je i žitelj Hollywooda, oskarovac Josef Kersch, koji je za film Brod Ludih 1965. godine dobio Oskara za scenografiju, a 1920. godine u Ameriku se iselio upravo iz Sonte.

Veze vaših sunarodnjaka sa Sontom na ružan način su prekinute. Mogu li se one u budućnosti obnoviti?

Uvjeren sam da se kontakti mogu obnoviti. Puno bivših Sonćana potražuje svoja imanja u ovom selu. Mnogi od njih su vrlo uspješni u svojim sredinama i vrlo su zainteresirani za povratak i investiranje u Sonti, osobito u poljoprivredi. Najbolji je primjer obitelj Welenreiter, koja uporno pokušava kupiti svoju bivšu kuću, što bi bilo jako dobro za budućnost Sonte i Sonćana.