Rasprava povodom istraživanja »Informiranje na jezicima nacionalnih manjina – desetljeće poslije« koja je organizirana u Beogradu 28. ožujka predstavljena je kao doprinos izradi nove Medijske strategije. Stoga su pozvani da u njoj sudjeluju i predstavnici nacionalnih vijeća i medija nacionalnih zajednica u Srbiji.
Riječ je o analizi proteklog desetljeća o razvoju medija na jezicima nacionalnih zajednica. Analizirani su mediji 16 nacionalnih zajednica i ustanovljeno je da je pomak u prethodnih 10 godina načinjen. No, ipak, suočeni s posljedicama privatizacije lokalnih medija i smanjenjem financijskih sredstava, u raspravi su predstavnici medija rekli da nemaju dovoljno uvjeta za kvalitetan rad ili je pak mnogima od njih ugroženo pitanje egzistencije, odnosno kontinuiteta rada.
Lokalno informiranje u krizi
Autor dijela analize Kalman Kuntić govori o novim problemima s kojima se ovi mediji susreću, te i o njihovim rješenjima:
»Kada govorimo o informiranju hrvatske zajednice i pogledamo stanje unazad 10 godina, možemo reći da je sve pomak. Ono što u svakom slučaju nije dobro jeste da se lokalno informiranje našlo u krizi zbog pomanjkanja medija koji su u mogućnosti informirati na hrvatskom jeziku. Smatram da se s još relativno malo sredstava, potpore neovisnim produkcijama i pronalaženjem partnera koji će to emitirati može rješiti, jer se radi ipak o relativno malom broju korisnika«, rekao je on.
Na raspravi su autori analize naglasili da je rad nevladinih i drugih organizacija u ovome trenutku vrlo poželjan i da se treba okrenuti stvaranju »jeftinijih« medija, poput radija i internet portala koji će moći informirati pripadnike nacionalnih zajednica na njihovim jezicima.
»Za svega par stotina eura iz određene pravne definicije moguće je ući u formiranje takvih medija, poglavito online. Udruženja građana koriste već tu mogućnost i u nekim lokalnim samoupravama, oni su te medije i osnovali. U ovom momentu oni su još uvijek upitne kvalitete, jer je pitanje zapravo kako izgleda njihova kadrovska struktura. No, važno je da se tako nešto ipak događa«, naglasio je Miroslav Keveždi, također jedan od autora istraživanja.
Muke s natječajima
I na ovoj, kao i na svim prethodnim raspravama, rečeno je da manjinski mediji »ne vjeruju« u potpunosti projektnom financiranju, koje država predlaže kao jedno od rješenja financiranja proizvodnje medijskih sadržaja. Neki od razloga su ti što su natječaji koje državna tijela raspisuju, bilo da su republički, pokrajinski ili lokalni, nedovoljno definirani po pitanju kategorije medija koji sa svojim posebnim financijskim planovima funkcioniraju, te su često dobivene sume neravnomjerno raspoređene i stoga nedovoljne za ozbiljan rad. Sljedeći problem je i kontinuiranost financiranja koje je nemoguće osigurati. Mediji danas moraju tražiti razne izvore financiranja, te stoga nikada nisu sigurni hoće li novi broj ili emisija biti na vrijeme proizvedeni kao što je to bio slučaj do sada.
Ipak, projektno finaciranje omogućuje natjecateljima veći pluralizam medija i dakako dosadašnje predstavnike primorava naučiti i neke nove »zanate«, poput pisanja projekata.
Spomenuto istraživanje se sastoji od tri dijela: analize tradicionalnih (tiskanih i elektroničkih) medija, analize online medija i na kraju, samog terenskog istraživanja kreatora i recipijenata manjinskih i višejezičnih medija u medijskom prostoru Srbije. Autori ovih analiza su načinili preporuke za daljnje funkcioniranje. Napominje se da država mora pronaći mehanizme sigurne naplate naknade za javni servis nakon njenog ponovnog uvođenja. Neophodno je ustanoviti optimalan iznos sredstava koji je potreban za sigurno i od vlasti neovisno funkcioniranje javnih servisa. U ovome rješenje za financiranje vide i predstavnici hrvatske zajednice.
»Idealno rješenje su stabilni proračunski izvori financiranja iz udjela u pretplati, s tim da bi to na neki način bila ona vrsta geste koja bi pokazala da nas država prepoznaje i uvažava ne samo kada se treba platiti TV pretplata, nego i da koristimo kao zajednica nekakve njene benefite«, rekao je predsjednik IO HNV-a Darko Sarić Lukendić.
Preporuke nastale iz istraživanja sadrže ukupno 35 političkih mjera prema kojima bi trebala biti kreirana buduća Medijska strategija. Raspravu su organizirali Centar za razvoj civilnoga društva i Fondacija za otvoreno društvo.
