Nema u Monoštoru manifestacije, crkvene ili školske proslava a da za tu prigodu Monoštorac Ivan Pašić nije napisao barem jednu pjesmu. Bilo da je u pitanju Bodrog fest, Pokladni bal, priredba u školi... Uvijek se tu nađe komad papira s čika Ivanovim stihovima. I prije nego što sam ga upoznala čula sam na desetke njegovih pjesama. Upoznali smo se i prvi puta susreli tek prije nekoliko dana,  na promociji knjige Monoštor u povijesti i suvišno je reći da je čika Ivan i za tu prigodu sročio jednu pjesmu o autorima knjige Mariji i Martinu Šeremešiću.

Gdje nalazite inspiraciju i ideje za sve te pjesme koje ste napisali?

Dođe, tako iznenada. Evo i sada imam ovdje pjesmu napisanu za Bunjevačko–šokačko prelo u Hrvatskom domu, gdje će biti prikazan običaj svatova, a Šokica se udaje za Bunjevca. Ovako ide pjesma: »Danas u Hrvatskom domu igrokaz se lipi daje. Svi se radujemo tome, Šokica se za Bunjevca udaje. Veseli svatovi biće, a Bunjevci puni sriće dočekaće lipu snašu na bunjevačkom salašu. Ona će u svakoj zgodi morati da se prilagodi, pokraj baće i pokraje nane, običajima bunjevačke grane. Nek bude srićna pokraj muža, neka mu svu ljubav pruža, al šta će biti njeva dica, jer on je Bunjevac, a ona Šokica«.

Koliko ste pjesama do sada napisali?

Za crvene blagdane možda i 200 pjesama. Djevojčice obično recitiraju Gospi, pa za Božić, za Svetog Jozipa... Sve te pjesmice i ostale su kod njih. Bilo je tu pjesama za Bodrog fest, za maskenbal i za priredbe u školi. Kada je  8. mart, dođu mi curice i traže pjesmicu za svoju učiteljicu. Tako da mogu reći da uvijek nešto pišem, uvijek ima povoda i razloga za neku pjesmu.

Sjećate li se kada ste napisali prve pjesme?

Dosta davno je to bilo. Sve moje pjesme su u rimi, ali ja bih rekao da su one druge, misaone kvalitetnije. Pišem na šokačkoj ikavici i na hrvatskom jeziku. Puno je pjesama i objavljeno u knjigama, časopisima. Do sada je objavljeno sedam mojih pjesama posvećenih ocu Gerardu.

Traže mi i pjesme za svatove, bećarce, za rođendane, imendane...