E, čeljadi moja, gotovo je plandovanje, borme. Došli lipči dani, pa se već jedared krenilo i radit a ne samo fantazirat i politizirat... Baš sam se danas jeto spuštio na moju njivu ode priko od Ivković šora u do da nasičem cicamace za Uskrs. Niki dan sam vidio da je fajin napupala, a kad procvata onda nije lipa i opadne pa ostanu samo prutovi. A prutova mi već dosta, čeljadi moja. Svi švićkaje po meni i uvik prođem kugod ker na vašaru di prodaju kandžije... I iđem ja tako njivom nogu prid nogu i pravo da vam divanim borme mi sve niko laknilo i bilo vruće oko srca... Ta zaboravio sam i ove sve slavne kandidate i kojikake divandžije, a sami ne znaju šta divane, a najgore već ni kome divane. Ta, kugod da je svit glupav, da ne zna da od tog velikog obećavanja ionako neće bit ništa za običan svit. Bolje da ćute da ne asniraje toliko jezik. Biće to, ja vam velim, isto kako je bilo i za ovog sadašnjeg, i onog prijašnjeg a i onog prija njega... Nek divani ko šta oće, al meni baš drago što su naši kazli nek se vokšuje ko za kog oće. I pravo je tako. Svi smo mi pri čistoj svisti i zdravoj pameti i nek posli sami sebe ružimo, ko nam kriv kad se ne znamo složit neg imamo sto kandidata. Neg, iđem ja tako njivom pa naiđem na jednog traktoristu. Radi čovik, tanjira, veli sijaće ditelnu, pa malkoc dalje drugi priranjiva žito ciklonom. Dok sam siko cicamacu, još nji nikoliko naišlo s mašinama atarom. Borme sam se tako obradovo kugod da su to sve moje njive. Jeto, neće našeg čovika lipog, dobrog i poštenog, ko što i sam jesam, satrt nikaki ni bili svit, ni zapad ni istok ni di se to sve iđe kako čujem zaradit velike novce a prat tuđe sude. Moždar sam ja mator, glupav i pomalo zaostanut, čeljadi, al nisam nedočuvan treću noć pa da ne svaćam da se ne mož bog zna kako obogatit peruć sude pa taman da to radiš u Biloj kući, Jeste da su veći novci neg kod nas, al probaj tamo kupit kuću... Opac, to je tamo masniji zalogaj i za indžilira a ne za sudoperu. Ta, manite se fantaziranja, gledajte ove naše lipe njive i dolove, samo triba znat s njima, a na njima smo odranjeni i ima nam, fala Bogu, ko i pokazat, tu je naše carstvo. Vamo, iđe i Uskrs, pa ne bi ga mogo provest međ tuđim svitom nema ti novaca, a baš sad mi ne cvataje ruže. No, dosta je bilo. Lipo sam sam sebi zapovidio niki dan da ne divanim o politikama kad nisu za me, al opet me andrak tamo skrenijo. Zato ću ja samo o zemlji, i moram priznat da ne grišim dušu pomalo i o mijanama. I one su za ljude. Al ne u korizmi, daborme. Toliko se, jevo, moram nagnit da dovatim grančicu na koju će snaš Jela povišat šarana jaja da ću, jevo, lipo past u kanal. Man’ ti, kad se jaja lipo šarala samo lukovinom, posli polivačine si i mogo lipo poist. Al kad sad to nije više u modi neg ova izduvana. Lani sam, siroma, osto brez glasa duvajući jaja. Sve mi stra da ću opet. Ajd zbogom, čeljadi.