Nakon što je diplomirani master inženjer organske poljoprivrede Mišo Nagy Olajos završio studije u Bačkoj Topoli, zaposlio se 2011. godine kao savjetodavac u poljoprivredi. Nakon godine dana rada ostao je bez posla, te bezuspješno pokušavao naći zaposlenje u Subotici, ali i šire. Dvojba, otići vani ili pokušati nešto ovdje, razriješena je kada je u slučajnom razgovoru došao na ideju o sušenju voća i povrća. U istraživačkom, edukativnom i proizvodnom centru za sušenje voća i povrća Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu 2014. godine je pohađao seminar te nakon ispita stekao i certifikat. Prijavio se na natječaj za dobivanje poticaja za samozapošljavanje, te na taj način dobio 160 tisuća dinara. Međutim, za kupovanje solarne sušare i izgradnju objekta za skladištenje, hidraciju, pakiranje, vađenje koštica iz voća, trebalo je imati mnogo više sredstava. Bez pomoći rodbine od koje je dobio beskamatni »kredit« nikada ne bi uspio započeti posao, kaže Mišo Nagy Olajos. Proizvodna zgrada u kojoj je sve od kromiranog nikla, napravljena po HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point) zdravstvenim standardima koji se zahtijevaju u proizvodnji hrane, stajala je oko 30 tisuća eura, solarna sušara oko 5 tisuća eura, a još nekoliko tisuća eura je otišlo na raznoraznu dokumentaciju.
Strogi uvjeti proizvodnje
Program solarno sušenog voća i povrća tvrtke Letro d.o.o., obuhvaća čips od jabuka, mljevene jabuke, ili takozvano brašno od jabuka, posne kuglice od suhog voća s orasima, suhim višnjama, marelicama ili šljivama, sušene šljive stanley bez koštice, višnje érdi, također bez koštice, rajčicu sorte šljivar, marelice. Tvrtka se bavi i uslužnim vađenjem koštica od višanja, a pokušava zatvoriti krug proizvodnje, te i nusproizvode iskoristiti za neke namjene. Po jednom, vremenski različitom turnusu u sušari se osuši oko 30 kilograma jabuka, oko 100 kilograma višanja i oko 150 kg šljiva, jer je potrebna različita temperatura i dužina sušenja za svako voće. Ipak, potrebno je ne prijeći temperaturu od 62 stupnja Celzija, jer se kod viših temperatura gube hranjive tvari. Tako se čips od jabuke suši 15 do 20 sati, a šljive oko dan i pol. Ventilator okreće zrak ispod solarnih ploča, ubacuje topli zrak unutra, a na otvore izlazi vlaga. Za jedan sat prođe oko 800 prostornih metara zraka u sušari. S obzirom na to da je ona na kotačima, uvijek se okreće prema suncu. Kada nema sunca, zrak se zagrijava grijačima na struju. Da se postigne temperatura od 62 stupnja Celzija, potrebno je u ovom proljetnom vremenu koristiti i dodatnu energiju struje za grijanje zraka, pojašnjava Mišo Nagy Olajos.
Zdravo, ali slabo poznato
»Bitno je da dođemo do povjerljivih ljudi koji prodaju voće, na primjer, šljive sorte stanley su s Palića, mesnata rajčica sorte šljivar iz Đurđina, jabuke smo prošle godine nabavili iz Tavankuta, a ove godine s Kelebije. Moramo izgraditi mrežu ljudi u koje imamo povjerenje, koji kemijska sredstva koriste u dozvoljenim granicama. S druge strane, mi plasiramo kvalitetne proizvode koje osigurava ova solarna sušara i koje nosimo na kemijsku analizu u Zavod za javno zdravlje. Na žalost, u Vojvodini se malo zna o sušenom voću i povrću, uopće o zdravim namirnicama. Na primjer, svi liječnici, a i literatura preporuča pojesti 5-6 suhih šljiva na dan zbog metabolizma. U Subotici je kultura trošenja sušenog voća na niskom stupnju, a s druge strane, kupovna moć je mala. Od 18 prodavaonica zdrave hrane, samo nekoliko kupuje od nas. Najviše robe ide u Novi Sad, a na beogradsko tržište je jako teško ući. S obzirom na to da je kapacitet ove solarne sušare relativno mali, d.o.o. Letro ima potrebu za povećanjem kapaciteta, za daljim razvijanjem, za zapošljavanjem radnika. Ipak, najvažnije je sada vratiti pozajmljeni novac. Imamo novca za sirovine, ali su veliki troškovi za doprinose i porez. Sada bi nam dobro došli start up bespovratni krediti, bez ikakvih kamatnih stopa, za novu sušaru. Udruživanjem proizvođača sušenog voća, što kod nas vrlo teško ide, svi bismo imali koristi«, zaključuje Mišo Nagy Olajos.
