Prvi radikalski dani u Novom Sadu najavljeni su mrakom. Upravo tako. Crkva imena Marijina u najstrožem središtu grada, za Novosađane jednostavno Katedrala, više nije noću osvijetljena reflektorima, i ta, jedna od najljepših novosadskih građevina, svaku večer opet tone u tamu, skupa s cijelim gradom.
    Izvikane demokratske (dosovske) vlasti prije nepuna dva mjeseca postavile su ref-lektore koji su svaku noć Katedralu izdizali u veličanstveni monument, a koji je već odavno simbolom grada. I, onda su zločesta dječica te reflektore razbila. Déjà vu.
    Zašto Katedrala? Zato što ona zorno svjedoči o katoličkom prisustvu ovdje i katoličkoj povijesti grada koji fizički raste, a duhovno i civilizacijski propada pod teretom milozvučnog naziva – Srpska Atina. Naravno da se počinitelji ne znaju, niti se zbog toga odgovorni nerviraju.
    U Beogradu je, opet, pri Vladi Srbije konačno konstituiran Savjet za nacionalne manjine. Porađao se mjesecima i godinama, da bi svjetlo dana ugledao u ne baš očekivanom obliku. Savjet, koji bi trebao biti važna karika u lancu povjerenja između manjina i države, izgleda kao još jedna vladina komisija za razvodnjavanje. Predsjednik Savjeta je premijer, a članovi su ministri i predstavnici ministarstava za unutarnje poslove, pravdu, prosvjetu i sport, kulturu, državnu upravu i lokalnu samoupravu. I, naravno, predsjednici jedanaest vijeća nacionalnih manjina.
    Dojam je da je Savjet formiran ekspresno poslije međunarodne blamaže s protumanjinskim incidentima, i da u ovom sastavu teško može izražavati autohtone manjinske potrebe i zahtjeve prema državi. Koga će to premijer, kao predsjednik Savjeta, savjetovati? Sebe samog? Ili manjine? I, kako će predstavnici manjina u Savjetu progurati svoje zaključke ako se s njima ne slože državni činovnici, među kojima su i oni iz represivnog dijela državnog aparata? Tim prije, što već na prvoj i konstitutivnoj sjednici nisu bili nazočni svi ministri, kao najodgovorniji u svojim ministarstvima, nego su poslali niže rangirane službenike. A, pitanje je hoće li i premijer, pokraj svojih velikih obveza, međunarodne aktivnosti i poslovične prezauzetosti, još neki put osobno predsjedavati Savjetom.
    Ne bi bilo dobro niti za Srbiju, niti za manjine, da je ovo još jedan pokušaj odlaganja rješenja problema. Neumoljivo protječu i vrijeme i povjerenje.