Može se reći da je predizborna kampanja i u Srijemu službeno počela. Predsjednički kandidat stranaka vladajuće koalicije Aleksandar Vučić održao je u petak, 3. ožujka, predizborni miting u Srijemskoj Mitrovici. Kako se moglo čuti na tribini od aktualnog predsjedničkog kandidata, Srbija danas ima najveći ekonomski rast, najmanji deficit i inflaciju, a u narednim godinama slijede nam povećanje mirovina i plaća. Kako je rekao, »uspjeh ne priznaju oni koji su uništili i koji ne vjeruju u svoju zemlju, u svoje radnike, u svoj narod...«. I kako je objasnio, za razliku od njih, on je uvijek  živio skupa sa svojim narodom i znao njihove muke. A kad je o mukama riječ, svjestan je on kako je istaknuo u svom govoru, da mnogi u Srbiji nisu zadovoljni. Kao i da zna da svi očekuju, žele i zaslužuju mnogo više. »Mir i stabilnost se moraju očuvati i nikome nećemo dozvoliti da od Srbije prave Ukrajinu ili Makedoniju. Ovdje će biti mir i poredak, sviđalo se to mnogim tajkunima i stranim centrima moći ili ne«, rekao je on. A da ne bi ovaj tekst zvučao kao izravni prijenos s prvog predizbornog mitinga u Srijemu, što i nije cilj ove kolumne, uvijek sam se pitala zašto većina predizbornih konvencija sliče jedna drugoj. Odnosno, uvijek su glavni akteri  predsjednički kandidati, dok je okupljena masa tu uglavnom da skandira i uzvikuje bravo ili tako je! Barem sam ja većinu dosadašnjih konvencija tako upamtila. Rijetko kad da su građani imali priliku postaviti kandidatima pitanja i čuti neke od odgovora ili ponuđenih rješenja njihovih problema. Kada bi ljudi imali priliku da na predizbornim skupovima postavljaju pitanja, a ne samo po svojoj ili nametnutoj volji stoje i skandiraju, sigurna sam da bi postavljenih pitanja i traženja izlaza iz mnogobrojnih problema bilo dosta. Nema čovjeka koga ne muči barem nešto, bilo da je to nezaposlenost, prezaduženost, teška bolest i tko zna što još. Nego, navikli Srijemci šutjeti, da ne traže ni od koga pomoć, niti da bilo kome kazuju svoje probleme. Zbog straha, nepostojanja povjerenja u čelne ljude ili zbog toga što su se desetke godina unazad tijekom predizbornih kampanja mnogo puta uvjerili da sve ostaje na predizbornim obećanjima, da do ostvarenja mnogih od njih skoro nikada ni ne dođe i da se sve što se radi uglavnom se uradi upravo pred izbore. Pa, kao vele, bolje je šutjeti i gledati »u se i u svoje kljuse«.