Ponovno jedna izborna kampanja i ponovno ono što gledamo i slušamo godinama, od čega smo se već stvarno umorili. Po mom sudu previše je napadna kampanja, ali takva je valjda politika i koliko sam pratio nije samo takva kod nas već i u svijetu. Dosta neukusa, pretjerivanja, unižavanja i omalovažavanja onih drugih. Kao da je svima cilj da se oni drugi što više oblate, unize, podcijene ono za što se zalažu, ono što rade. Baš sinoć sam pratio jednu političku emisiju na državnoj televiziji u kojoj su gostovali predstavnici nekoliko stranaka i to se nije moglo gledati. Toliko neukusa, nekulture, upadanja u riječ, omalovažavanja. Svatko hvali ono što je on uradio, kao jedino i najbolje, kao da  svijet počinje baš od njih, a sve za što se zalažu drugi predmet je ismijavanja i podcjenjivanja. I prosto te političke kampanje ne možete izbjeći. Bilo koji kanal da prebacite ili će vas dočekati predizborni spot, ili neki miting, ili neka politička emisija. Nemam živaca to pratiti i onda prebacim na drugi kanal, a ono opet isto. Opet kampanja. Mislim da je sve to otišlo u drugu krajnost i da je običnim ljudima već muka od svega. Briga ih za izbore, gledaju svoja posla i jedva čekaju da sve ovo prođe. Neka nam prosto predstave deset kandidata koji su u predsjedničkoj utrci, a svatko će znati izabrati onoga čiji rad i program podržava. Što očekujem poslije izbora? Što imam očekivati? Ništa. Sve isto. 

Z. V.

 

 

Predsjednički izbori u travnju mogu biti iznimno važna prekretnica za Srbiju. Sama činjenica da su se na oporbenoj strani pojavila dva dobra kandidata Vuk Jeremić i Saša Janković, koje podržavaju ne samo oporbene stranke nego i mnoge javne istaknute ličnosti, govori u prilog tome da se u Srbiji nešto mora hitno mijenjati. Važno je da ovog puta građani pobijede svoj strah, apatiju i nezainteresiranost i izađu na izbore u što većem broju. Jedino tako postoji nada da će se Srbija osloboditi diktature jednog čovjeka i jedne stranke. To smo već preživjeli u skoroj povijesti i nadam se da  smo iz razdoblja vladavine Slobodana Miloševića ponešto i naučili. Nadam se da će u drugi krug predsjedničkih izbora ući kandidat Vuk Jeremić, a ukoliko to bude Saša Janković, moja potpora će ići njemu. Moje osobno mišljenje je da ukoliko izbori budu regularni, a oporba mora dati sve od sebe da aktivno sudjeluje u kontroli provođenja izbora kako bi sačuvali volju naroda. Srbija krajem travnja dobiva novog predsjednika iz redova oporbenih snaga. Možda to u ovom momentu zvuči nestvarno, ali signali koje građani širom Srbije jasno šalju nedvosmisleno govore o tome da je Srbiji neophodna promjena i da mi više vremena nemamo. Sigurna sam da će se ta promjena u travnju i dogoditi i da će građani znati prepoznati pravog kandidata koji će znati voditi ovu državu u pravom smjeru. Optimist sam i vjerujem i iskreno se nadam da će se to i dogoditi.

S. D.

 

Dijelimo sudbinu većinskog naroda

 

Ova država je uvijek podržavala autoratitativne vođe i mislim da ljudi prosto u nekom drugom sistemu ne bi znali živjeti. Tako je i danas. Pratite samo izjave i nastupe ministara i drugih državnih dužnosnika koji su svojim nastupima po nekoliko puta,  pa i po pet puta, pomenuli ime premijera i sada predsjedničkog kandidata Aleksandra Vučića. Prosto to je tako kod nas: lider, vođa se uvijek, bez zadrške i kritike, uzdiže do nevjerojatnih visina. Poslije ovih izbora mislim da će Vučić još više učvrstiti svoju vlast i da će postati apsolutni vladar u Srbiji. Odvojen od naroda. Hoće li to izaći na dobro, vidjet ćemo. Činjenica je da ovdje već dugo nema  ni snage, niti želje, niti kritične mase među običnim ljudima da se konačno naprave prave promjene. Niti nekoga tko bi mogao da stane na čelo tih promjena. Gdje smo tu mi kao manjina? Ne damo na sebe, ali što možemo sami uraditi? Mislim da u ovom trenutku jedino možemo izabrati, među više loših mogućnosti, ono što je manje loše, a to je, koliko to nevjerojatno zvučalo, ovog trenutka Aleksandar Vučić. Jeste izbor loš, ali i mi kao manjina dijelimo istu sudbinu kao većinski narod. Poslije izbora sve poluge vlasti, od one lokalne, preko pokrajinske i republičke, pa do samog predsjednika bit će u rukama jedne stranke, jednog čovjeka. Možda će ovo moje razmišljanje nekome biti malo čudno, ali prosto to je naša realnost slagali se mi s tim ili ne.

Z. V.