Ljubav prema narodnim običajima, tradiciji i kulturi, ljudi iskazuju na razne načine:  netko kroz igru i ples, netko kroz zapisivanje običaja da se ne zaborave, a netko kroz izradu ručnih radova. Svu ljubav prema tradicionalnom i lijepom, objedinila je Helena Čanji-Uram iz Šida u svojemu srcu. Jedna je od danas rijetkih mladih žena kojoj je žao, što nije živjela u onim vremenima kada su igranke i ručni radovi bile radost djevojaka i žena. Danas je voditeljica najmlađe folklorne skupine Hrvatskog kulturnog društva Šid, i u tom svom hobiju uživa. No, osim što voli plesati, voli izrađivati i ručne radove, a u posljednje vrijeme, velika strast joj je izrada odjevnih predmeta od konca i vunice, koji su našli na veliko interesiranje mladih.

 

Ručni rad opušta

 

Vunene kape, šalovi, pletene starke za najmlađe, odjevni predmeti poput haljina, suknji, prsluka, majica, pulovera, sve su to stvari koje Helena s lakoćom izrađuje. Potrebno joj je samo da pogleda sliku ili shemu i dok ne počne raditi što je u svojoj glavi zamislila, ne odustaje. »Imala sam samo šest godina kada sam uz mamu počela heklati. Mama je u slobodno vrijeme uglavnom heklala ručne radove i tako sam se i ja zainteresirala i stalno sam ju zapitkivala kako se nešto radi. S obzirom na to da sam tada bila jako mala, majka me je najprije naučila vesti. U početku su to bili jastučići koje i danas čuvam. Kada sam odrasla, uradila sam nekoliko heklanih stolnjaka i nastavila to i dalje raditi, sve dok nisam dobila djecu. I pored brojnih obveza, po povratku s posla i završetku svih kućanskih poslova, Helena se ponovno vratila svom omiljenom hobiju: »Uvijek sam se oduševljavala onim što možeš uraditi svojim rukama. Fascinira me proizvod mog rada, posebice ako vidim da se to dopada i drugima. Za mene nema veće sreće u onom što sama proizvedem, a ručni rad me posebno opušta i uopće kreativan rad u kojemu sam do sada bila dosta uspješna.«

 

Izrada odjevnih predmeta

 

U posljednje dvije godine Čanji-Uram je počela još aktivnije raditi. Ali ovoga puta na red su došli odjevni predmeti: »Na internetu sam gledala slike nekih odjevnih predmeta i jednostavno poželjelela neke od njih sama izraditi. Najprije su to bile kape, šalovi, majice, a poslije i nešto kompliciranije. Dovoljno mi je samo da vidim sliku i počnem raditi. Ali volim i eksperimentirati«. 

Svi Helenini hobiji imaju dodirnih točaka s očuvanjem narodne tradicije, koju smatra iznimno značajnom u njenom životu: »Uvijek sam se kao dijete oduševljavala pričama mojih roditelja o igrankama pogotovo u Gibarcu. Ali i uopće, svim pričama iz tih starih vremena kada ljudi nisu gledali televiziju, nego su se okupljali na prelima i posvećivali se ručnim radovima i druženju. Ponekad mi je bilo žao što nisam živjela u tom vremenu. Zato kroz ovaj svoj rad kao i angažiranost u folkloru pokušavam, na neki način, sačuvati od zaborava neke lijepe običaje ali ujedno i spojiti to staro, tradicionalno, s modernim.«

Nažalost mladih žena poput Helene danas je malo pa joj je često bude teško da prigodom izrade nekog odjevnog predmeta, svoje iskustvo podijeli s nekim ili da se konzultira. »Na našem podneblju gotovo da nema nikoga tko voli ovo raditi. Upoznala sam nekoliko žena preko interneta pa mi nekad dobro dođe da ih pitam, kada mi nešto nije jasno. No mladi se oduševljavaju sa svim onim što sam do sada radila. Najprije sam to uočila kod moje djece, tako da mi je svaki naredni rad bio još veći izazov« 

A koliko se danas cijeni jedan ručni rad, odjevni predmet, u koji je uloženo vrijeme i veliki trud i može li se naplatiti sve uloženo Helena kaže: »Postoje ljudi koji zaista cijene ručni rad i koji bi ga kupili. Nažalost, danas je jeftinija roba traženija, a svi znamo razloge zbog kojih je to tako. No, isplativost se ne može mjeriti sa zadovoljstvom koje imam kada završim neki rad. Ljudi s oduševljenjem promatraju odjevne predmete, ali nažalost nisu u mogućnosti kupiti ih. Ali ima i onih koji ne pitaju za cijenu. Oni koji cijene i vole ručni rad i svjesni su uloženog truda u njega, a imaju mogućnosti to i platiti, kupuju ih.« Ali materijalno u cijeloj priči, nema primarnu ulogu. Veće je zadovoljstvo zbog postignutog uspjeha.