Divlji zapad, vatreni Brazil, kameno doba ili Monoštor? U toj dilemi bio bi svatko tko je u prošlu subotu navečer nepripremljen došao u Monoštor, jer moglo mu se lako dogoditi da na ulici upadne u okršaj kauboja i Indijanaca, da ga opkoli grupa raskalašnih Brazilki, da ga  presretne obitelj Kremenko, put zaustavi uplakana Crvenkapa, a sve po propisu isprepada revnosna narodna milicija... I kada se konačno izbori sa svima njima i tako isprepadan, sve ne vjerujući sanja li ili je na javi uhvati malo predaha može mu se dogoditi da mu čašu dobrog monoštorskog vina ponudi nitko drugi do predsjednik udruge Bodrog Željko Šeremešić ovoga puta prerušen u konobara. E, moguće je i tako što u Monoštoru, ali samo jednom u godini, na Pokladnom balu, kada svatko sebi da na volju da bude ono što niti je ikada bio, niti će ikada biti. Pa zato i postoje poklade, da se izluduje, uradi nešto za što se hrabrosti nema svih drugih dana u godini. A te maštovitosti Monoštorcima ne manjka. Pozavidjeli bi ovim kobojagi kaubojima i Indijancima, kobojagi Brazilkama, kobojagi Kremenkovima i oni pravi. Samo da su mogli vidjeti ih.