Pogled na palaču u Strossmayerovoj ulici broj 8 danas ne otkriva obilje zanimljivih društvenih događaja u prošlosti grada, koji su se odvijali upravo u ovom objektu i na ovoj adresi; bila je to gostiona s plesnom dvoranom (sala za ples s prostorom za glazbenike i garderobom nalazila se na katu), a u jednom razdoblju i mjesto za izvođenje kazališnih predstava. Ne samo da je svojim sadržajem privlačila pažnju javnosti, već je bila i predmet kupoprodajnih pregovora između vlasnika i gradske uprave i uzrok oštrih polemika unutar gradske uprave. Njena lokacija i djelatnost je tada gradu bila zanimljiva.

Katni objekt s gostionom podigao je Andreas Vinkler 1827. godine i već nakon deset godina ga ponudio gradu na prodaju ( »Gradotvorci II«, autori Gordana Prčić Vujnović, Viktorija Aladžić i Mirko Grlica). Međutim, u gradskoj kasi nije bilo dovoljno novca, te je zgradu kupio Josip Rudić stariji, budući župan. I on je kroz nekoliko godina (1841.) gostionu ponudio gradu na prodaju. Uslijedili su burni pregovori. Naime, žestoka polemika povela se unutar gradske uprave, jer je dio uprave bio za kupnju ove zgrade, dok je drugi dio zastupao stav o ulaganju u obnovu i proširenje tadašnje Velike gostione. U ovim raspravama su, u stvari, idejni temelji investicije koja je uslijedila nekoliko godina kasnije: gradnja hotela i kazališta u centru grada (izgrađeni 1854). Grad je, ipak, kupio i Rudićevu kuću, u kojoj je bilo svratište, a održavane su i kazališne predstave do izgradnje kazališta.

Raniji izgled palače snimio je Augustin Juriga 1984. godine, prije adaptacije.