Reportaža s nedavno održanog Šokačkog prela u Beregu samo dan poslije prela bila je dostupna na portalu Moja Domovina (www. moja–domovina.net) i tako su Hrvati diljem svijeta mogli saznati ( i vidjeti) kako to šokački Hrvati u Beregu čuvaju svoju tradiciju, nošnju, ikavicu... Zaslužna za to je Ruža Studer-Babić iz Švicarske, koja je nedavno pokrenula neovisni portal za iseljenike, povratnike i useljenike Moja Domovina. U Bereg je došla iz Osijeka i to samo da bi vidjela kako to izgleda šokačko prelo među bačkim Hrvatima.
Odakle ideja i želja da se pokrene jedan portal kao što je Moja Domovina?
Cilj mi je bio povezivanje i umrežavanje Hrvata, kao Hrvata iz iseljeništva prema Domovini, ali i međusobno povezivanje Hrvata koji žive diljem svijeta. Mogu reći da je konkretan povod bilo poništavanje osobnih iskaznica nama Hrvatima iz iseljeništa, jer je došlo do zakonskih promjena o kojima u iseljeništvu uopće nisu ni bili obavješteni. I kada krenete malo dublje kopati, vidite da je u biti, čak i u današnjem svijetu koji je cijeli povezan internetom, kvalitetne informacije teško dobiti. Moja namjera je da to promijenim. S druge strane, ja sam osoba koja je prije 40 godina napustila Domovinu i koja je uvijek tražila neko svoje hrvatsko društvo. I gledajući Švicarsku gdje živim mogu reći da ima nekoliko hrvatskih društava, ali ona uopće nisu povezana, umrežena. Mali Hrvati u Švicarskoj, ukoliko ih ne zanima folklor ili nogomet, nemaju se gdje okupljati unutar svoje zajednice. Danas nam internet otvara mogućnosti da se mladi povezuju ma u kom dijelu svijeta bili. Zašto mladi Hrvati iz Domovine, Srbije ili Bosne ne bi uspostavili veze sa svojim vršnjacima u iseljeništvu i na taj način bili na pomoć jedni drugima? Iz Švicarske mladi često idu diljem svijeta učiti engleski jezik, pa zašto jedan mladi Hrvat iz Švicarske, Hrvatske ili Vojvodine koji ide njegdje učiti jezik i traži smeštaj ne bi bio smješten kod neke hrvatske obitelji?
Prije nego što ste pokrenuli ovaj portal koliko ste bili uključeni u život hrvatske zajednice u Švicarskoj?
Definitivno nisam osoba koja sjedi doma i pije kavu. Vodila sam deset godina jedno hrvatsko kulturno-umjetničko društvo – Fala. Osim toga zanima me sport, politika i sve ostalo gdje je moj hrvatski narod. Ima nas diljem svijeta i bilo bi zanimljivo znati koliko Hrvata ima diljem svijeta. Točne podatke nemamo i uvijek govorimo ima nas otprilike toliko i toliko. U Švicarskoj svake godine izađe statistika i vi točno vidite da ima 34.000 Hrvata, hrvatskih državljana, što znači da se oni Hrvati koji imaju i švicarsko državljanstvo broje još samo kao švicarski državljani.
Evo Vas i na Šokačkom prelu u Beregu, kako ste doznali za ovo prelo i odlučili doći? Je li Vas u pozitivnom smislu iznenadilo ono što ste vidjeli u Beregu?
Bila sam u posjetu Osijeku i onda smo moja prijateljica i ja odlučile doći i vidjeti kako se veseli na šokačkom prelu u Beregu. Vidjela sam na internetu najavu prela, pozvala organizatore i najavila svoj dolazak. Krenule smo malo ranije, pa smo obišle i Sombor koji nam se veoma dopao. Nismo nikoga znale u Somboru, ali na ovom prelu uspostavili smo kontake i s predstavnicima hrvatske zajednice u Somboru. Zaista je jedinstven doživljaj vidjeti Hrvate iz Vojvodine, ali isto tako u toj istoj Vojvodini i njihove goste iz Hrvatske i Bosne. Fascinantno je koliko su Hrvati koji su na ove prostore Vojvodine došli prije 350 godina sačuvali svoju hrvatsku riječ, svoje običaje. Priznajem da san iznenađena onim što sam vidjela u Beregu. Duboko me je dirnula ova glazba, šokački divan i ponosita sam na svoj hrvatski narod u Vojvodini koji njeguje svoju baštinu i kulturu. Upoznala sam ovdje i predstvanike hrvatskih udruga iz Bača, Monoštora, Sombora...
Hoće li ovi kontakti koje ste uspostavili s Hrvatima u Vojvodini pomoći u tome da se na vašem portalu nađu i vijesti i reportaže iz ovih krajeva?
U Švicarskoj ja imam dopisnike i suradnike koji pokrivaju Švicarsku, jer ja fizički ne mogu biti prisutna na svakom mjestu. Moji posjeti, kako Hrvatskoj tako i Vojvodini i Bosni su i iz razloga da nađem dopisnike koji bi bili spremni slati tekstove, reportaže, priče o Hrvatima s ovih prostora. Kako bismo jedni o drugima što više znali, moramo o tome pisati, širiti glas.
I za kraj pitanje kako žive Hrvati u Švicarskoj?
Znate Švicarska je jedna uređena zemlja. Nedavno je objavljen statistički podatak da je od osam milijuna stanovnika dva milijuna stranaca. Dakle, Švicarska je jedna otvorena i tolerantna zemlja, zemlja mogućnosti. Naravno, naići će te uvijek na ljude koji imaju predrasude, recimo prema prezimenu koje se završava na »ić«, ali ako želite raditi i uspjeti imate mogućnost za to. Moj tata je došao kao običan radnik u Švicarsku, a moja djeca danas studiraju, ravni su Švicarcima. Imamo puno hrvatskih zajednica i udruga u Švicarskoj, ali nedostaje ono sveopće hrvatsko što bi ih objedinilo.
