Zastupljeniji su muškarci

 

Odgojiteljica sam u dječjem vrtiću u Tavankutu. Dakako, moja profesija je vrlo specifična, budući da ju u većini obavljaju žene. Na prste se mogu pobrojati muškarci koji izravno rade s djecom. Stoga je razumljivo da je naš spol brojčano puno zastupljeniji i u našoj ustanovi. Usprkos toj činjenici muškarci su zastupljeniji na rukovodećim radnim mjestima. Ne  tvrdim decidirano ali pretpostavljam da je tako i u drugim sredinama. Glede zastupljenosti žena u političkom svijetu nisam u detalje upoznata sa spolnom strukturom u Skupštini grada, ali po stranačkim popisima kandidata na posljednjim izborima dalo bi se zaključiti da su žene zastupljene samo onoliko koliki je zakonski minimum. Isto tako, mislim da ima jako malo žena koje su predsjednice nekih od udruga, KUD-ova i sličnih institucija. Objektivno, kod nas društveno aktivna žena može, po mojem mišljenju, biti samo ona koja je u mirovini ili neuposlena. Vođenje udruge ili KUD-a traži punu angažiranost i oduzima jako puno vremena. Žena koja je uposlena, osobito ona koja radi u nekom od privatnih poduzeća, a k tome ima i obitelj s malom djecom, jednostavno nema slobodnog vremena koje bi posvetila tako zahtjevnoj aktivnosti. Hoće li u skorijoj budućnosti biti nekog napretka na tom planu i hoće li žene biti više zastupljene u javnom, političkom i poslovnom životu, veliki je upit. Kod nas se promjene takve naravi jako sporo odvijaju, no, živi bili pa vidjeli! 

I. A.

 

Nisam pristaša nikakvih ključeva

 

Mislim da, bar kod nas u Vojvodini, žene polako zauzimaju svoje mjesto u javnom, osobito u poslovnom životu i sve su prisutnije, rame uz rame s muškarcima, u svim segmentima društvenog života. Raduje me da nas je sve više i u politici, ne samo pro forme, kako bi se zadovoljili ti famozni ključevi, za koje mislim da su ostaci nekadašnjih pokušaja da se silom razbiju konzervativna razmišljanja. Kao žena nisam pristaša takvih ključeva, ne želim u ničemu napredovati samo zbog njih. Neka napreduje svako prema svojim sposobnostima, bez obzira na spol. Sada već dobivamo i sve istaknutije dužnosti  na kojima u punoj mjeri možemo pokazati sve svoje sposobnosti. Hrvatska je otišla i korak dalje, na izborima su glasovanjem za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović većinom glasova pokazali kako razmišljaju. Mislim da razmišljanja u Vojvodini, pa donekle i u Beogradu idu u tom smjeru, ali i da su u ostalim dijelovima Srbije, osobito u južnim, još uvijek vrlo konzervativna i da na ženu gledaju isključivo kao na kućanicu, majku i suprugu, a vrlo rijetko na osobu koja u vodama biznisa i politike može biti ravnopravna muškarcima. Moja obitelj ima svoj biznis, sin, suprug i ja ravnopravno odlučujemo o svemu. U realizaciji dogovorenoga suprug i sin me poštede fizički težih, ja vodim administrativni dio i što je još bitnije, poslovne kontakte.  Upravo u tom segmentu nailazim na najviše angažmana ženskih osoba, što samo podupire ova moja razmišljanja. 

I. A.

 

S riječi na djela

 

Posljednjih desetljeća sve više se govori o većoj zastupljenosti žena u javnom životu, kao i ravnopravnosti s muškim spolom. Nekako je ova tema posebice aktualna pred proslavu Dana žena, kada se u medijima više priča o njihovom položaju u društvu. Sve ostaje uglavnom na priči i raznim debatama. O položaju žena trebalo bi govoriti mnogo češće i poduzeti nešto po pitanju toga. Moderno doba, 21. Stoljeće, kada je položaj žena u pitanju nije donijelo neke bitnije promjene, osim onih koje su zbog zakonskih propisa i uredbi, morale biti ispoštovane. Ženi su danas nametnute još veće obaveze i odgovornost, kako na poslu tako i kod kuće. Mislim da je ovo novo doba donijelo ženama samo više obveza koje ona ne uspijeva svakodnevno ispuniti. Zbog toga je nezadovoljnija i nesretna. Isto tako smatram da su žene maksimalno iskorištene. One zaposlene rade od 8 do 12 sati dnevno i za taj posao su premalo plaćene. Nakon posla, čeka ih puno ostalih obveza: kuhanje, pranje, glačanje, spremanje kućanstva. Čest je slučaj da ukućani ne poduzimaju ništa da joj pomognu. Nekada su naši stari pričali da žena drži tri zida kuće, a muškarac samo jedan. Danas to izgleda malo drugačije. Jer čest je slučaj da žena drži i četiri zida. Jer, osim toga što je zaposlena ona je i majka i supruga i kućanica. A ponekad je teško uskladiti sve te obveze kako bi sve funkcioniralo besprijekorno. Zato smatram, da treba još dosta vremena proći kako bi se žene izborile za bolji položaj u društvu.

S. D.