Temeljna je svrha studijskoga posjeta narodnih zastupnika iz Republike Srbije relevantnim institucijama i tijelima vlasti Sjedinjenih Američkih Država dakako edukacijska – upoznati se s naravi i funkcioniranjem demokracije u jednoj od država gdje je demokracija i nastala, kulturom i načinom života njezinih građana. Naravno, razvijenost američkog demokratskog sustava posljedica je višestoljetnih napora – od 1776. godine i stjecanja neovisnosti 13 američkih država od Velike Britanije – kroz povijest desetak generacija građana SAD-a, a ono što danas kao posljedica toga postoji, kada je riječ o demokraciji kao načinu organiziranja i funkcionira vlasti, jest posve impresivno. Sloboda pojedinca, vladavina prava, konsolidirana demokracija, jasna i nedvosmislena podjela vlasti, tržišna ekonomija, visoki stupanj decentralizacije, racionalnost administracije, funkcionalnost sustava, nezavisne institucije, sloboda medija… – demokratska su načela i vrijednosti koja su u Sjedinjenim Američkim Državama u veoma velikoj mjeri i zbiljski ostvareni.
SAD ima i svojih nedostataka
Naravno, to ne znači da je demokracija u SAD bez mana, to jest da SAD kao demokratska država nema i svojih nedostataka, problema, stvari koje nisu na dobar način ili pravično riješene. Recimo, sustav socijalne i zdravstvene zaštite nije u jednakoj mjeri dostupan svima; još uvijek postoje obrisi segregacije na rasnoj osnovi; podzastupljenost žena u strukturama moći vidljiva je gotovo na svakom koraku; u vanjskoj politici uračunavaju se mjere koje znaju biti navezani samo na interese SAD-a… Drugim riječima, opčinjenost demokracijom ostvarenom u SAD autora ovih zapisa nije bezmjerna – bio je u prilici uočiti i stanovite deficite.
No, o tome se posve govori i u samim Sjedinjenim Američkim Državama. Jer, jedan od kulturnih kodova u demokraciji jest i to da među građanima postoji spremnost da se prizna da problema ima! Demokracija, naime, ne podrazumijeva ni nojevsko guranje glava u pijesak niti, pak, život u lažima zabašurenoj samodopadnosti. Istina, priznanje da problemi postoje i prateće dijalogiziranje ne moraju uvijek za ishod imati i pozitivno razrješenje, to ovisi o onima koji raspolažu s politički određenom moći, no zacijelo jest ključni preduvjet da se problemi počnu rješavati. I u izostanku toga vidim ne samo slabost srbijanske demokracije od uspostave nakon 2000-ih, nego je u tome situirana jedna od glavnih slabosti i unutar hrvatske zajednice u Vojvodini u započetim demokratskim procesima.
Važno je učiti Dobro od drugih
Isto tako, poučak je posjeta »kolijevci« demokracije da se određene demokratske postavke i dobra institucionalna rješenja iz jedne države ne mogu automatizmom ili »copy paste« načinom prenositi u drugu. Međutim, to ne znači da se ni ništa od viđenog, a u mojim zapisima spomenutog, ne bi moglo primijeniti u Srbiji ili u hrvatskoj zajednici. Istina, adaptibilno, u smislu stanovitim prilagođavanjima postojećom društvenom sistemu, a poradi njegova poboljšanja.
A tako što, uostalom, treba funkcionirati i u svijetu života – u vlastitome rastu u dobru treba nastojati uzimati ga oprimjenjivanjem od drugih (prije toga se valja pripremiti da tako što možemo uočavati, a ne samo vidjeti ono negativno i na tome strasno inzistirati u pakosnim jalovostima) te razmatrati mogućnosti i modele njegove primjene ne bi li ono što je bolje kod drugih i sami u životu ostvarili. Zbog toga je Drugi u potencijalu uvijek bogatstvo za vlastito dobro. Kako u individualnim aspektima života, tako i u kolektivnim aspektima njegova ostvarenja – od obitelji, preko nacije do države.
