Posljednjih petnaest godina televizijskim programima brojnih postaja, koje su nam dostupne za gledanje, gotovo suvereno vladaju melodramatski serijali raznovrsnih govornih područja razvučeni u stotine međusobno povezanih epizoda.
    Svaka TV kuća koja drži do svojeg gledateljstva nije se željela upustiti u rizik neemitiranja takvih serijala, bili oni brazilski, meksički, njemački ili engleski, unatoč brojnim i opravdanim kritikama na štetu njihove objektivne nekvalitete. Prečesto dominantni kič dekoriran bogatom produkcijom prevladava u kvantitetnoj proizvodnji bezbrojnih nastavaka u kojima je gotovo i nemoguće moguće. Nevjerojatni obrati, skandalozne ljubavne veze, afere, spletke upakirani su u vječitu priču o sukobu dobra i zla, tjerajući gledatelja na višemjesečnu ovisnost temeljem također stare ljudske osobine, znatiželje. Vezujući osobne simpatije i antipatije za glavne junake i antijunake stvara se jedna čvrsta sveza između »sapunice« i njenog konzumenta koja s vremenom rezultira težim oblikom »ovisnosti« i svakodnevnog rezerviranog termina za praćenje ekraniziranog, tuđeg života.
POTOCI SUZA: I upravo taj tuđi televizijski život prerasta, desetinama odgledanih epizoda, u replicirani stvarni život brojnom pučanstvu koje razočarano vlastitim neinventivnim načinom svakodnevice traži utjehu u doživljajima ucviljenih bogataša, kojima svaka sitnica predstavlja najveći životni problem. Pritom se veliki i ozbiljni stvarni životni problemi milijunskog gledateljstva, oličeni u nemaštini tranzicijskog vala u kojemu se nisu »najbolje snašli« poput svojih TV junaka, zaboravljaju u transu praćenja dirigiranog napetog sadržaja svakodnevne epizode. Vješti kreatori ove masovne »zaraze« spretnim manipulacijama sadržajem uvijek nastavak prekidaju u najnapetijem trenutku, ostavljajući željenu nit povezivanja do sljedećeg susreta u isto vrijeme.
    U međuprostoru između dvije epizode fanovi telenovela, kako u originalnoj hispano – verziji glasi naziv ove vrste televizijskog programa, rado komentiraju sadržaje prethodnih nastavaka, prečesto se direktno uživljavaju osobnim stavom nasuprot liku kojeg preferiraju ili pak ne podnose. Ugodni razgovori u kojima se opravdavaju ili kritiziraju pojedini postupci glavnih aktera bez razlike se vode na radnim mjestima, u domovima umirovljenika, na ulici, tržnici, gotovo na bilo kojem mjestu gdje se susretnu dvoje zagriženih fanova.
    I tako iz dana u dan, sedmice, pa i godine, iz nastavka u nastavak. Sve do očekivanog dana konačnog raspleta u kojemu se otkrivaju sve tajne u velikom finalu pobjede dobra nad »zlom« ukrašene srceparajućim dekorom potoka suza radosnica koje paralelno teku i na ekranu i ispred njega. U tom trenutku finalnog sjedinjenja fiktivnih i stvarnih likova (gledateljstvo) dolazi do željenog rezultata i ispunjenja cilja mega produkcije koja je mjesecima stajala iza proizvodnje jedne mamut serije od pros-ječno 150-250 (i više) epizoda. Jer već sljedećeg mjeseca startuje nova mamutica-sapunica i priča kreće od početka…
PRVA HRVATSKA SAPUNICA – VILLA MARIA: Poslije godina i godina »ovisnosti« o »Esmeraldama«, »Ljovisnama«, »Kasandrama«, ova posljednja je izazvala najveću reakciju na našim prostorima (postojala je čak i grupa građana pod tim imenom koja se kandidirala na jednim lokalnim izborima u prošlosti), zbog kojih je mnogo gledatelja naučilo i osnove španjolskog i portugalskog jezika, u ponedjeljak 20. rujna započela je svoj televizijski život prva hrvatska sapunica pod imenom »Villa Maria«.
    U impozantnoj produkciji vrijednoj 3,5 milijuna eura i angažmanom glasovite meksičke redateljice sapunica Alicije Carvajal, uz sudjelovanje desetak poznatih glumaca (Žarko Radić, Ksenija Pajić, Mia Begović…) i brojne ekipe mlađih i neafirmiranih budućih TV zvijezda, koje će tijekom sljedećih mjeseci načiniti prvu hrvatsku telenovelu nastalu iz pera scenarista Roberta Naprte - koji je zadužen za kreiranje planiranih 160 nastavaka, započela je nova etapa hrvatske televizijske povijesti.
Hoće li »Villa Maria« dosegnuti »ovis-ničke« razmjere svojih inozemnih hispano inačica ostaje nam da vidimo u bliskoj budućnosti.