O podrijetlu imena Bunjevac postoji više različitih mišljenja. Kako je u narodnoj predaji najraširenije mišljenje da je ime je izvedeno od naziva hercegovačke rijeke Bune, upravni odbor Hrvatskog pjevačkog društva Neven na sjednici 30. travnja 1933. donio je odluku o posjetu Hercegovini i postavljanju mramorne spomen-ploče u Blagaju, kraj izvora Bune. O cijelom tom putovanju kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, koje je trajalo od 29. rujna do 13. listopada 1933. Petar Pekić napisao je iste godine knjigu Spomenica pohoda Bunjevaca u svoju staru postojbinu. O važnosti tog događaja svjedoči i izvješće srbijanskog obavještajnog časnika iz Subotice, upućeno Načelniku Obavještajnoga odjela Glavnog Generalštaba 1934. godine, u kojem navodi da je »Hrvatsko pevačko društvo… prošle godine napravilo veliku pevačku turneju po hrvatskim krajevima naše države (Hercegovina, Dalmacija, Lika, Zagreb) i držanje na tom putu mu je bilo takvo da je palo u oči našim vlastima. Hrvatsko-šovinistički duh, koji su oni doneli sa tog puta, osetio se među bunjevačkim masama«. 

 

Nastanak ideje o postavljanju ploče

 

No, evo što o tome piše Petar Pekić:

»Bunjevci u Bačkoj ni kraj utjecaja vremena i prilika u kojima su živjeli pod tudjinom nikada nisu zaboravili svoju staru domovinu nego su se uvijek sa pijetetom, a ponekad i pjesmom sjećali i sjećaju Hercegovine i rijeke Bune odakle po tradicionalnome vjerovanju potječe prva seoba njihovih predja. Ipak su tek u petnaestoj godini svoga života u Jugoslaviji na dostojan način manifestirali dužnu zahvalnost i poklon svojoj staroj postojbini. Razlog tome nije u njima već u naravi same stvari. Po psihologiji masa spontana i zajednička težnja mnoštva onda dolazi do snažnijeg izražaja kad za to ima potrebnog inicijatora. Trebalo je, prema tome, i Bunjevcima reći samo jednu riječ pa da se misao oživotvori u djelu. Zasluga je vodstva Hrvatskog pjevačkog društva Nevena u Subotici što je tu sretnu misao ne samo izreklo nego i stupilo u potrebnu akciju te najviše doprinijelo da se ona što ljepše ostvari. Na sjednici upravnog odbora 30. travnja 1955. ono je jednodušno donijelo odluku da Bunjevci u znak zahvalnosti prema kraju gdje je bila zipka njihova života postave mramornu spomen-ploču na obali Bune. Taj glas je odmah postao silan i dopro u svaku bunjevačku kuću….

Oduševljenje je zahvatilo sve bunjevačke mase i veselje postalo neopisivo. Neven je doista ganuo dušu i dirnuo u srce Bunjevaca. Svaki Bunjevac kome je stalo do svoga roda, pozdravio je taj pokret i osjećao svetu dužnost da se predanim pietetom oduži zemlji koja je hranila njegove, predje.

Bunjevačka prosvjetna društva su jednoglasno prihvatila odluku Nevenovu te iz svoje sredine delegirala po nekoliko članova da ih zastupaju pri tim historijskim dogadjajima. Tako je na veličanstveni način izvršena ta misija Bunjevaca. Njezini učesnici ne nalaze riječi da se pravo izraze koliko su bili sretni. Ja sam takodjer bio u njihovoj sredini. Pored gozbe i veselja bilo je, osobito u Blagaju i na izvoru Bune, tako dirljivih prizora da valjda nikoga nije bilo u čijim očima nisu zablistale suze. Divni su bili ti momenti, koji zaslužuju da se sačuvaju potomstvu. Zato sam na molbu Hrvatskog pjevačkog društva Nevena napisao ovo djelo u kojem su predstavljene karakterističnije crte tako značajnih dogadjaja. Ono će možda dobro doći onim hiljadama Bunjevaca koji nisu mogli da se kao mi zagrle sa braćom u daljini, a koji žele da bar u glavnijim potezima upoznaju svu ljepotu i milinu toga zagrljaja.«

 

Ploča

 

Ostavljajući po strani brojne susrete i programe izaslanstva oko 75 bunjevačkih Hrvata, što je u knjizi opisao Petar Pekić, središnji cilj putovanja bio je posjet Buni i postavljanje spomen-ploče, donesene iz Subotice. Ona je 3. listopada svečano postavljena na crkvu Presvetog Trojstva u Blagaju, poslije mise koju je držao franjevački provincijal dr. Dominik Mandić. 

Središnji dio ploče uzidane u sjeverni vanjski crkveni zid (u čijem potpisu stoji: »Ploču postavismo mi bački Bunjevci kao znak ljubavi i zahvalnosti svom pradjedovskom kraju iz kojeg potiču prema narodnoj tradiciji naši pradjedovi koji bježeći pred Turcima naseliše krajeve današnje Bačke. Ova je spomen ploča podignuta i otkrivena prigodom pjevačke turneje Hrvatskog pjevačkog društva ‚Neven‘ kroz Bosnu i Dalmaciju 1933. u prisustvu delegata i prinosima potpisanih društava iz Subotice: Hrvatsko pjev. dr. ‚Neven‘, Pučka kasina, Katoličko bunjevačko divojačko društvo, Dobrotvorna zajednica Bunjevaka, Bunjevačko momačko kolo, Bunjevačko kolo iz Sombora, Hrvatski prosvjetni dom – Subotica.«) jeste uklesana pjesma:

 

Na prvom sastanku…

 

Budi mir s tobom mila vilo Bune!

Uvijek smo bili virni tvojoj riči…

Njegve i lance slomili smo ropstva.

Evo nas opet u tvom zagrljaju!

Vinac slave sa plodnim nam ravni

Cio tvoj narod šalje u znak hvale

I naše molitve budu uslišane.

Sudari stoleća nisu nas slomili

Ustrajni smo bili i bit ćemo uvik.

Hvala ti!

Dok ovim putem tvoj izvor romoni

Rod tebe nikad zaboravit neće.

Valova šum nas hrabri u životu

A ti nam budi tišiteljka mila.

Tebe nas veže ova gruda zemlje

I roda budućnost sve lipša izgleda

 

Ako se bolje zagleda, vidi se da je pjesma pisana u akrostihu: njezina početna slova, čitana odozgo prema dolje, daju rečenicu: Bunjevci su Hrvati! Bila je to reakcija ogromne većine bačkih Bunjevaca na osporavanje njihova hrvatstva od strane Beograda, ali zbog straha od režima koji je budno pratio dvotjednu turneju bunjevačkih Hrvata, napisana je u akrostihu, kojega vlasti izgleda nisu uočile! Zasigurno su tome pridonijeli i neporavnati počeci stihova te jedno slovo viška u akrostihu.

 

Ponovno 2007. i 2009. godine

 

I nakon toga, do danas mnogi Bunjevci iz Bačke rado hodočaste na vrelo Bune, održavajući tako živom pučku tradiciju. Najpoznatija i najmasovnija su dva puta iz 2007. i 2009. godine.

U organizaciji Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini 4. kolovoza 2007. godine oko 150 subotičkih i somborskih Bunjevaca tijekom trodnevnoga puta obišlo je izvor Bune i crkvu u Blagaju. Iako je crkva u ratu devastirana tijekom rata u BiH (Blagaj je u bošnjačkom dijelu Federacije BiH), ploča postavljena 1933. ostala je netaknuta, a i dalje stoji na crkvi nakon njezine obnove 2010.-14. 

Također su u organizaciji Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj oko 100 bunjevačkih Hrvata iz Mađarske posjetili Bunu i Blagaj, te 7. lipnja 2009. postavili spomen ploču na vanjski zid novoizgrađene crkve Presvetog Trojstva u većinski hrvatskom selu Buna sljedećega natpisa:

 

Bure povijesti davno su nas 

udaljile od izvora Bune,

od kršne Hercegovine,

pradomovine naših predaka.

Sa dalekih ravnica Bačke

vraćajući se korijenima u znak sjećanja

Hrvati Bunjevci iz Mađarske

2009. g.