Ivan Horvacki živi u Subotici, ima 19 godina i radi kao kuhar. Najdraži sport mu je nogomet, a počeo ga je trenirati sa sedam godina. Najprije je trenirao u Nogometnom klubu Lokomotiva (Subotica), zatim u Zrinskom (Subotica), a posljednji klub u kojemu je igrao je Bikovo (Bikovo).
U NK Bikovo Ivan je bio do prije dvije godine, a iz zdravstvenih razloga morao je prestati trenirati. Kako nije mogao zamisliti život bez nogometa, postao je nogometni sudac. Iste godine kada je prestao trenirati položio je kondicijsko i teorijsko testiranje za suca i od tada je sudio osam utakmica u općinskoj ligi. U međuvremenu je morao napraviti pauzu zbog obveza na poslu, ali kaže da se već sljedeći mjesec ponovno uzima u ruke sudačku palicu!
Odgovoran posao
»Iako više volim biti na terenu kao nogometaš, a ne sudac, uživam i u jednoj i u drugoj ulozi. Sviđa mi se biti sudac jer tako stekneš puno prijatelja i poznanika, a drago mi je i što idem tatinim stopama. Moj tata također jako voli nogomet i, isto kao i ja, najprije je bio nogometaš, potom sudac, a sad je delegat«, kaže Horvacki. O poslu suca i njegovom zadatku na terenu Horvacki kaže da je to veoma odgovoran posao jer u isto vrijeme moraš brinuti o igračima, pravilima, paziti da ne dođe do nekog incidenta ili povrede, a ukoliko dođe sudac sve to mora pravdati... »Svaka utakmica ima svoju određenu težinu, neka je zahtjevnija psihički, a neka fizički, a ono čega uvijek ima su pogrde publike upućene sucu«, priča Horvacki, a na pitanje kako se nosi s tim provokacijama kaže da su mu starije kolege još na početku savjetovale da se mora distancirati odmah od tih uzvika i da ne smije slušati publiku, što je on odmah uvažio i nije mu bilo teško, jer, kako uz smjeh kaže, iovako ne voli slušati druge ljude!
Horvacki je do sada bio glavni sudac na osam utakmica općinske lige, a poslije još suđene dvije neće više biti privremeni sudac, samo sudac.
Brzina kao kvalitet
Za vrijeme treniranja nogometa od najmlađih dana pa sve do prije dvije godine Horvacki je igrao zadnjeg obrambenog igrača, a brzina je karakteristika koja ga je pratila od malih nogu i vrlina koju su prepoznali svi treneri. »Uvijek su me treneri stavljali na mjesto zadnjeg obrambenog igrača, a nikad na napad jer sam brz i znali su da mogu sve stići i s te pozicije. Također su mi uvijek isticali da mi je najveća kvaliteta brzina«, priča Horvacki koji se iako nije igrao za napad može pohvaliti nekolicinom golova postignutih iz slobodnjaka.
Horvacki oduvijek navija za britanski klub Manchester United, a što se tiče igrača koji mu je uzor, trenutačno nema ni jednog koji igra nogomet. Najviše cijeni Nemanju Vidića, ali na žalost ne može više gledati njegovu igru jer je u mirovini. Vidića voli jer se, kako kaže, nikada »nije plašio da uđe u duel i uvijek je davao sve od sebe na terenu baš kao što i ja činim«.
