Već treću nedjelju zaredom Isus nas poučava kršćanskom načinu života. Iako se mi smatramo kršćanima, i mislimo da u skladu s tim i živimo, ako nismo prije, kroz ovonedjeljno evanđelje (Mt 5,17-37) ćemo shvatiti da se gotovo svaki dan događa da ne postupamo kao kršćani, da kršćanski živjeti nije lako, jer se treba boriti sam sa sobom. Ali, Isus nam daje jasne smjernice.
NOVI ZAKON
Temelji moralnog ponašanja u vjerskim krugovima, a i izvan njih mogu se pronaći u deset Božjih zapovijedi. One nam kratkim i jasno izrečenim zapovijedima daju osnovne smjernice za odnos prema Bogu i prema bližnjemu. Iako ih je samo deset, pokrivaju sva područja ljudskog života. One su za Židove i više od moralnih propisa, jer obvezivanje na njihovo čuvanje bilo je trenutak sklapanja saveza s Bogom. Zapovijedi su i moralna i vjerska obveza za Židove, jer dokle god njih čuvaju, čuvaju i savez sa Svevišnjim. Tako sve što su proroci govorili i poučavali ima svoj sažetak u Dekalogu. No, dogodilo se da su ljudi Božje zapovijedi sveli na legalizam. Mnogima je bilo važno izvršiti ih u formalnom smislu, a srce je ostalo daleko od toga. Ipak, vršeći ih smatrali su se pravednicima.
Isus je, kao poznavatelj ljudskih srdaca, lako vidio problem svoga vremena. Zato je svojim naukom donio jedan novi poredak u poimanju pravednosti, pobožnosti, odnosima prema drugima, te u poimanju povezanosti s Bogom. Njegov nauk prelazak je iz legalizma u zakon ljubavi. On naučava kao onaj koji ima vlast, tj. drugačije od svih prijašnjih učitelja i proroka. No, ne u smislu da donosi novi zakon koji se protivi starom i dokida ga, nego produbljuje stari, pojašnjava ga i daje drugačiji pogled. Svako Isusovo »A ja vam kažem« nije dokinuće Zakona, nego njegovo savršenstvo koje počiva na ljubavi. Ono nas upućuje da je odnos prema Bogu i prema čovjeku mnogo više od zapovijedi, da taj odnos mora biti ispunjen ljubavlju. Tek tada čovjek može smatrati da živi prema Božjim zakonima.
TEMELJ SVEGA JE LJUBAV
I čini nam se kao da je Isus postrožio zapovijedi, proširio ih i učinio težima za izvršavanje, ali nije. On ih je obasjao svjetlom ljubavi, kako ih i trebamo gledati. Otkrio je novu njihovu dimenziju, koju su ljudi zanemarili. Na taj način otklonio je svaku mogućnost da čovjek traži opravdanja i izgovore za svoje loše postupke, da mislimo kako postoje situacije u kojima možemo sami određivati pravila u međuljudskim odnosima, kako smijemo ići za većinom iako ona zanemaruje Božje zapovijedi, kako se možemo izgovarati da nešto nismo razumjeli ili nismo dobro protumačili. Isus donosi nauk vrlo jasan, pojašnjava starozavjetnu Božju poruku, a temelj svega toga je ljubav.
Svojim naukom Krist ne želi opteretiti svoje učenike, niti im nametati neke teške zahtjeve. On želi da naše odnose s Bogom i ljudima ne doživljavamo površno, jer je površno izvršena zapovijed često isto kao i neizvršena, jer kršćanin ne može biti površan u izvršavanju Božjih zahtjeva, jer su oni put u nebo. Tako, primjerice, Isus kratkoj zapovijedi »Ne ubij!«, koja nam se čini vrlo konkretno i jasno, produbljuje značenje, te nam daje do znanja da se ubiti može i jezikom. Naše grube riječi mogu zaboljeti više nego udarci. Isto tako nam daje do znanja da kršiti zapovijed »Ne čini preljuba« ne znači samo učiniti čin preljuba, već taj čin započinje mnogo prije, u čovjekovim mislima. Čuvati ovu zapovijed znači čuvati svoga bračnog druga, ljubiti ga i kada je teško i u najvećim dubinama svoga bića biti pošten prema njemu.
Tako svaku zapovijed trebamo sagledati iz šire perspektive i time se voditi u svome životu. Na taj način Isus zapravo od nas traži ljubav, bezuvjetnu, koja sve podnosi, koja je spremna žrtvovati, trpjeti, kao što je on trpio. Jedino s ljubavlju u srcu možemo oprostiti, možemo priznati da nismo bili pravedni i tražiti oproštenje. Ako mislimo kako to nitko ne radi, kako to znači poniziti sebe, nema u nama ljubavi s kojom trebamo doći pred Isusa. Zapovijedi nisu tu da bi nam se zapovijedalo, da bi kršćanina učinile poniženim. One su tu da nas usmjere, da nam pomognu čuvati se od grijeha. Poslušni Kristu postat ćemo drugačiji od svijeta. Ponizni na ovom svijetu, pa možda i poniženi, svjedočit ćemo ljubav koju je Sin Božji imao umirući na križu, koju mi u sebi nosimo i na taj način svjedočimo Krista.
