Pjesma Prošlost koju je napisao Nikola Kujundžić proglašena je za najlipču preljsku pismu Velikog prela 2017. Nikola ima 30 godina, živi na Klisi na salašu, a inspiraciju za pjesmu je dobio u svojoj okolici. Kako kaže, prvi dio pjesme opisuje uvijek aktualnu obiteljsku situaciji, opisanu kao da se događa prije 100 godina, a drugi dio pjesme govori o problemu Bunjevaca: »Kad netko kaže nešto o Bunjevcima to uvijek mora biti u arhaičnom kontekstu i to me nervira. Još više od toga me nervira što smo sami o sebi stvorili takvu sliku i što ne poštujemo svoje!« 

 

Prošlost

 

Još prid Božić zima zemlju stegne, 

injem okite se grane, 

priko njiva deb’o snig tad legne, 

a salaši puni dice nasmijane.

Uj ‘tru baćo namirio josag, 

priko đerma navuk ‘o je vode, 

a nana propalila u peć

da ladnoća iz sobe njim ode.

Iz zapećka starac uvik mudar savit dili, 

pita dicu jesu se naili, 

kad kroz pendžer vidi momka

što na sankama luta, 

sakriven ispod opaklije i striganskog kaputa...

 

Sve je to bilo još kad je moj dida bio mlad, 

a naši stihovi, samo o tome govore i sad.

Šta se desilo? Di smo to zastali?

Zašto smo tako u davnini zaspali?

Pa koristimo bunjevačke riči samo kad se gogod sa sićanjem diči. 

Znamo da dukati već odavno nisu valuta, 

i konji vrani više ne pasu pored puta,

a naše pisme još uvik ne podnose struju,

one se isključivo za tambure kuju. 

Od budućih generacija tražićemo oprost

što smo postali sinonim za prošlost.