Intervju

Poljoprivreda je naša osnovna gospodarska grana, ili bi barem tako trebalo biti. No, godinama smo svjedoci nezadovoljstva seljaka, ali i odsustva kontinuirane politike u agraru. Imaju li slične probleme i seljaci u Hrvatskoj, kakva potpore dobivaju, što im je donio ili će tek donijeti ulazak u EU? Pravi sugovornik za ovu temu  je Martin Vuković, predsjednik Zbora agrarnih novinara Hrvatskog novinarskog društva i urednik emisija za selo i poljoprivredu Hrvatskog radija. Doznajemo od njega kako su cijene oranica u Hrvatskoj upola manje nego u Vojvodini, da se državna zemlja u zakup izdaje na 50 godina i da ponuđena cijena nije odlučujući čimbenik već ponuđeni program za korištenje te zemlje, kao i to da će hrvatski seljaci pune potpore iz zajedničkog europskog poljoprivrednog fonda dobivati tek od 2022. godine. Mogle bi ove informacije biti od koristi i onima koji kroje  agrarnu politiku. Ali, što učiti na tuđim pogreškama kad se može i na svojim?

 

 

HR: Popis poljoprivrede rađen u Srbiji pokazao je kako prosječno obiteljsko gazdinstvo ima 5,4 hektara, a prosječna  starost nositelja gazdinstava je 59 godina.  Kakva je situacija u Hrvatskoj?

 

Budući da smo do prije četvrt stoljeća živjeli pod istom, komunističkom kapom, slika je vrlo slična. Podaci pokazuju kako Hrvatska ima oko 190 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Prosječna obitelj ima manje od dva člana i  5,6 hektara. No, gotovo polovica gospodarstava ima manje od 3 hektara,  a 10 hektara i više samo njih osam posto. Ni tisuću gospodarstava nema s više od 100 hektara. Jedna petina bavi se samo biljnom proizvodnjom, a manje od jednog postotka isključivo stočarskom. Sva su ostala gospodarstva mješovita. Prosječna dob vlasnika je 59,8 godina, a udio mlađih od 35 godina je ispod pet postotaka. Gotovo trećina vlasnika su žene! Posebno su porazni podaci o obrazovanosti naših poljoprivrednika, jer ih najveći postotak ima samo osnovno obrazovanje. Vrijednost godišnje proizvodnje prosječnog poljoprivrednog domaćinstva je oko 75.000 kuna (10.000 eura), a od države dobije dodatnih 15.000 kuna (manje od 2.000 eura) potpora. Kad je riječ o potporama treba naglasiti i kako je u sustav potpora  uključeno »samo« oko 95. 000 gospodarstava, a da ih čak 78.000 prima minimalni iznos potpora, znači ne više od 1.250 eura. Sve to govori ne samo o lošoj demografskoj nego i ekonomskoj slici našega sela. 

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju