Lucia Knezi,
Lemeš
Nedostaje mi Marinbal
Prije svega, morate znati da sam velika tradicionalistkinja, pa će vam biti jasno zbog čega volim, a oduvijek sam i voljela prela, kako kućna, tako i ona velika, koja danas u duhu tradicije organiziraju udruge kulture. Najljepša sjećanja iz djetinjstva upravo me i vežu za prela kod moje bake, na kojima se okupljala rodbina i susjedi, a to je za mene bilo poput nekog čarobnog svijeta iz moje mašte. Obožavam i ova velika prela i balove u organizaciji kulturnih udruga. Od malih nogu idem na Marinbal, manifestaciju koju organizira moj HBKUD Lemeš. Ove godine sam izostala, prvi put otkad znam za sebe. Jednostavno, zdravlje mi nije dopustilo takav napor. Ove balove i prela koje organiziraju udruge unutar naše zajednice upravo i volim zbog toga što kroz njih čuvamo bar dio naše bogate tradicijske zaostavštine i naših najstarijih običaja. Dok mi je zdravlje dopuštalo i sama sam aktivno pomagala organizatorima naših tradicijskih manifestacija, a svakako oduvijek sam se najviše angažirala oko organizacije Marinbala. Bilo kakav angažman u očuvanju tradicije smatram dužnošću i obvezom svakog od nas. Imam i jednu jako veliku želju, jedan san koji će, kako vidim, zauvijek ostati nedosanjan. Uvijek zamišljam kako bi bila veličanstvena slika kad bi svi gosti bili u starinskim narodnim nošnjama, ali sam potpuno svjesna da je to neizvedivo. Dodatno me na takvim balovima i prelima nerviraju žene u hlačama i muškarci u trapericama.
I. A.
Matija Kovačev,
Bereg
Živim za Šokačko prelo
Jedva čekam Šokačko prelo našeg HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević. Za tu večer živim cijele godine, pa sam tako i u danima proteklog vikenda radio dvostruku smjenu kako bih u subotu bio slobodan i potpuno se posvetio Šokačkom prelu. Ovu manifestaciju volim, tu se najljepše opustim. Ne znam što bih izdvojio. Sve u svemu, to svake godine bude noć za nezaborav. Organizatori nas uvijek uspiju obradovati dobrom glazbom, a to je osnovni preduvjet da svi budemo razigrani. A tko i ne bi kad se na jednom mjestu okupe Šokci sa svih strana, pa kroz pjesmu i igru pokažu da svi dišu kao jedno.
Na Šokačko prelo idem redovito već dugi niz godina. Ta manifestacija mi je poput nekog ispusnog ventila. U danu održavanja jednostavno zaboravim na sve svakodnevne brige i probleme. Organizatorima sam svake godine na raspolaganju za pomoć u pripremnim radovima, sudjelujem u namještanju dvorane i ostalim pomoćnim poslovima, kako bi aktivni članovi udruge bili slobodni za pripremu kulturno-umjetničkog dijela programa. Posljednje dvije godine sam čak i ložio u dvorani, pa ukoliko sam potreban, tu sam i sada. Sve ovo radim od srca i to me ispunjava velikim zadovoljstvom. Kvalitetom Prela uvijek sam prezadovoljan, jer nam gosti redovito dolaze iz naših susjednih šokačkih sela, ali i naši Šokci iz Slavonije i Posavine. A uvijek smo imali prilike slušati i gledati neke od tamburaša i pjevača zvučnoga imena. Siguran sam da će tako biti i ove godine.
I. A.
Jozefa Skenderović,
Subotica
Dah novih ljudi
Na Prelo dolazim prvo zato što je to naša tradicija i naš običaj, štogod što tribamo sačuvat. Na svako prelo je lipo otić, al na veliko prelo posebno, zato što svako od nas triba doprinet tom da se vidi da nas ima, zato je Veliko prelo. Ima milijun lipi, mali prela, i kad sam bila mlađa, od mađarski do naši, nije skoro bilo prela na koje nismo očli. Danas smo malo smanjili odlazak na ta prela, al Veliko prelo ritko kad priskočim. Drugi razlog je što je to prilika da se vidim s našim svitom. Mnoge ljude koji žive u Subotici srećem samo na našim manifestacijama, na Prelu, Dužijanci jel kakim drugim događanjima, al Prelo je u svakom slučaju prilika da se vidim s tim ljudima i da popričamo, s našim ljudima koji ne žive više u Subotici, a imaju običaj doć skoro na svako Prelo. Takođe, dolazim zato da se lipo provedem, lipo osićam. Lani nisam bila na Prelu, bila sam priklani, a ovogodišnje Prelo je malo drugačije, vrlo lipo. U komentaru na facebooku sam napisala: veselo, svečano, gospodsko i prilipo. Novi su ljudi u organizaciji i to se vidi, ima niki pomaka, novina... Sviđa mi se, a nije se odustalo od tradicije, od onog što Prelo triba bit i što ono jeste. Na svim prelima muzika bude priglasna, a sad čak i to nije bilo tako glasno. Ako je Prelo misto di se srećemo i di ćemo divanit, onda i tribamo moć divanit. Uvik se mož nać mana, nikima je smeto light show, al meni je bilo lipo. Ja sam se lipo osićala. Ostio se taj niki novi, pozitivan dah novi ljudi.
N. S.
