Dijalog, međusobno razumijevanje i rješavanje problema na temelju bilateralne komunikacije važni su čimbenici koji u srpsko-hrvatskim odnosima moraju biti još više prisutni, istaknuto je na konferenciji o odnosima Srbije i Hrvatske »Hrvatska naš sus(j)ed«, u organizaciji Centra za spoljnu politiku iz Beograda. 

Konferencija, održana u Beogradu 7. veljače, sastojala se iz tri panela koji su obuhvatili hrvatsko-srpske odnose u kontekstu europskih integracija Srbije, povijesne kontroverze odnosa i neriješena bilateralna pitanja između Srbije i Hrvatske, hrvatsko-srpske odnose u regionalnoj i medijskoj prizmi te aktualna manjinska pitanja u podnosima Beograda i Zagreba.

Šefica pregovaračkog tima za pregovore Srbije s Europskom unijom Tanja Miščević rekla je da kontekst pregovora ne smije biti prostor za rješavanje bilateralnih sporova, jer se oni rješavaju zbog odnosa u regiji i zbog odnosa samih država, a ne zbog srbijanskih EU- pregovora. Po tehničkim pitanjima vezanim za pregovaračka poglavlja, komunikacija s hrvatskim kolegama postoji, a Miščević je izrazila nadu da će ona biti i intenzivnija, po potrebi, sve zbog boljeg razumijevanja i njihova iskustva po ovim pitanjima. 

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić izdvaja da, iako se inzistira da se problemi oko neriješenih prava hrvatske manjine u Srbiji ne stavljaju u kontekst europskih integracija Srbije, praksa je pokazala, a čiji je Bačić neposredni svjedok, da je Međuvladin mješoviti odbor koji prati provedbu sporazuma o zaštiti srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji nefunkcionalan u posljednjih četiri od šest sastanaka. 

»Pitanje udžbenika se rješava od prije dvije godine, kada je ta tema pokrenuta za sve manjine. Rezultati u izjednačavanju tretmana Hrvatske riječi i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata s ostalim ovakvim manjinskim institucijama rezultat su isključivo djelovanja pokrajinske administracije, a ne kao rezultat inputa koji bi dolazio od MMO-a. Ova se pitanja očito veoma teško rješavaju u neposrednim bilateralnim odnosima«, upozorava Bačić. 

Recentni odnosi Hrvatske i Srbije kao nultu – polaznu točku podrazumijevaju kraj osamdesetih i početak devedesetih godina, vrijeme intenziviranja i najvećih sukoba koji su kasnije uslijedili, ukazala je redovita profesorica na Filozofskom fakultetu u Beogradu Dubravka Stojanović. 

»Takvi odnosi se i danas nastavljaju iako smo u međuvremenu imali kvalitativnih poboljšanja, i na polju obrazovanja. Kada gledate povijest u odnosima Hrvata i Srba u udžbenicima, što se njih tiče, ratovi iz devedesetih bi se mogli komotno nastaviti, jer su neprijatelji jasno definirani.«

Odnosi Srba i Hrvata puno su bolji od međusobnih odnosa predstavnika njihovih državnih vodstava, ocijenio je docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Klasić sudjelujući na konferenciji. »Odnosi srbijanskih i hrvatskih političkih elita u posljednjih 25 godina bili su u usponu i padu, ali tješi da su odnosi običnih ljudi, gospodarstvenika, sportaša, glazbenika mnogo bolji«. 

Klasić dodaje da borba protiv nacionalizma i u Srbiji i Hrvatskoj mora biti prioriteta, kao i okretanje budućnosti, i dodao da je bitno razumijevanje da u regiji ne postoji samo jedan faktor stabilnosti. »Srbija, kao ni Hrvatska, ne može biti čimbenik stabilnosti ako su svi ostali ili netko među ostalima čimbenik nestabilnosti. Moramo pomagati jedni drugima na izgradnji demokratskog građanskog društva i demokratskih institucija«, rekao je Klasić.

Ne može se reći da su odnosi Srbije i Hrvatske na zadovoljavajućoj razini i oni čak bilježe i negativan trend, ukazala je predsjednica Centra za spoljnu politiku Aleksandra Joksimović. 

»To je prije svega bilo inducirano različitim predizbornim kampanjama. Zbog unutarnjih političkih problema i stavova, postoji potreba za pronalaženje vanjskih neprijatelja koji se najlakše pronalaze u Srbima ili Hrvatima«.

Konferencija je dio serije ovakvih susreta o bilateralnim odnosima Srbije sa svojim  europskim susjedima. Kako je na konferenciji rečeno, bez ikakve dvojbe započelo se od Hrvatske, s kojom imamo suštinski najkompleksnije odnose. Želja je bila i u stanovitom smislu pokazati koliko Europska unija kroz svoje integrativne procese nudi značajne prednosti u reformskim procesima, ali i opasnosti koje su oličene u mogućim zastojima pregovora.