U istom broju Nevena od 1. prosinca 1939., odmah poslije njegova uvodna članka Kraj jedne zablude, Joso Šokčić je objavio i članak sljedećega naslova i podnaslova:
Dr. Antun Radić o Bunjevcima
Zašto se Bunjevci nisu nazivali Hrvatima pre ujedinjenja?
Ovaj tekst zapravo se nastavlja na članak Kraj jedne zablude i svakako je jedno od obrazloženja zbog čega je Šokčić priznao da je bio u krivu o nacionalnom pitanju u Bunjevaca. U svojem tekstu Šokčić je citirao nekoliko kraćih i duljih članaka koje je Antun Radić početkom XIX. stoljeća objavio u svojemu listu Dom. No, osim Radićevih članaka, također je veoma zanimljiv Šokčićev kraći tekst kojim uvodi čitatelje u temu, ali osim toga navodi i nekoliko zanimljivih i malo poznatih povijesnih momenata. Evo najprije Šokčićeva uvodnoga teksta (kurzivna i podebljana slova zadržana su iz izvornog teksta – S. B.):
* * *
Pre nego što ću predati vodstvo lista drugome, želeo bih da iznesem nekoliko podatka, koji će, istina, pobijati neka moja ranija tvrdjenja za »Neven«, ali osećam da dugujem ne samo svojoj savesti i objektivnosti, već i mojoj čitalačkoj publici da ovime upotpunim svoja ranija dela.
Poznato je da sam ja prvi i jedini objavio veleizdajničke rasprave (u knjizi Subotica pre i posle oslobođenja, Subotica, 1938, str. 51-80 – S. B.), koje su održane za vreme svetskog rata Bunjevcima u Subotici. Na tim raspravama Bunjevci su osuđeni zbog toga što su izražavali nadu, da će »ovo biti Srbija«, što izrazili svoje simpatije prema Srbiji i srpstvu.
U mojim odgovorima »bunjevačkim Hrvatima« ja sam više puta naveo da pre svetskog rata nismo imali nikakve veze sa Zagrebom i Hrvatima uopšte. Sada sam, medjutim, došao u posed takvih dokumenata, koji nesumnjivo svedoče o tome da su te moje tvrdnje bile rezultat neobaveštenosti. Hoću to sada, na ovom mestu, ispraviti i dokazati i onim mojim prijateljima koji iz ličnog računa, bojazni ili zbog toga što kod otvorenih očiju još uvek ne vide da sam dokazao svoju raniju zabludu, neće da priznaju potrebu nacionalnog opredeljenja kod Bunjevaca, da vide i oni da je naše bunjevačko pleme ipak imalo veze sa Zagrebom. Otac ovog današnjeg »hrvatskog romantizma« pok. Antun Radić izdavao je u Zagrebu »Dom«, pa je imao i lične veze sa Bunjevcima u Subotici. Osim toga i naš dični veteran g. Mijo Mandić, osnivač »Nevena«, koji je ceo svoj vek proveo za bunjevštinu i jugoslovenstvo, imao je pre oslobodjenja veze sa Hrvatima. Na njegov »Neven« pretplaćivao se i sam biskup pok. Juraj Štrosmajer i veliki broj svećenika – Hrvata iz banovine, a osim toga g. Mijo Mandić je održavao i prijateljske veze i sa pok. (Franjom – S. B.) Kuhačem iz Osijeka, ovim glasovitim hrvatskim glazbenikom.
Još nešto: u svojoj knjizi, koju je g. Mijo Mandić izdao pre 50 godina kao učbenike za bunjevač(k)u i šokačku dicu opredelio je bunjevačko pleme u hrvatstvo.
On je naime čisto i bistro napisao pre 50 godina:
Bunjevci-Hrvati!
Ja sam tek sada pronašao ovaj podatak.
Informacije moje i mojih prijatelja da Hrvati nisu vodili računa o nama Bunjevcima u Bačkoj treba da vide svoj demanti u sledećim člancima pok. Dra Antuna Radića izašlim u Domu pre 40 godina. Nedavno su objavljena sva dela pok. Dra. Antuna Radića (Sabrana djela, I–XIX, Zagreb, 1936-39. – S. B.) i u njima nalazim, medju ostalima, i ovo o nama bačkih Hrvatima odnosno Bunjevcima: …
