Širom Vojvodine

Salaš je od davnina utkan u živote bunjevačkih Hrvata na sjeveru Bačke. Ispočetka je predstavljao životnu zaštitu od nadiranja neprijateljskih sila, izvor bunjevačke ekonomske moći, te simbol sigurnog i punog života, da bi dolaskom komunizma i industrijalizacije salaši bili nemilosrdno rušeni nauštrb očuvanja tragova i kulture življenja bunjevačkih Hrvata ovih predjela. Upravo to nestajanje salaša s bačkih prostora i povijesti koju nose sa sobom inspiriralo je pokojnog đurđinskog župnika mr. Lazara Ivana Krmpotića da očuva salaš, barem kao muzejsku vrijednost. 

 

 

 

Budućim naraštajima

 

Vođen tom idejom vlč. Krmpotić utemeljio je 2001. godine u Đurđinu jedinstvenu zavičajnu izložbu, etno-zbirku »Bunjevački salaš«. Na njegovu je inicijativu sačuvana stara zgrada pokraj crkve, u kojoj se nekoć nalazio župni ured, te je restauirana i pretvorena u etno-zbirku. Osim spomenute stambene cjeline koja je karakteristična za ovdašnji živalj, u etno-kući se nalazi i sačuvano pokućstvo, te brojni eksponati iz XIX. i XX. stoljeća korišteni u svakidašnjem životu bunjevačkih Hrvata, osobito s područja Đurđina, budući da su prikupljani od članova župe sv. Josipa Radnika. Etno-zbirku je vlč. Krmpotić posvetio, kako sam piše u knjizi dojmova »Bunjevačkog salaša« Bogu na čast, a narodu i Crkvi na spomen, kao vid služenja. Također, u spomenutoj knjizi ističe i kako mu je želja bila ostaviti javnosti, a osobito našim budućim pokoljenjima, tragove kulture življenja, koja se na ovim prostorima vezivala za salaše.

 

Jelena Dulić

 

Opširnije u tiskanom izdanju