Najveći hrvatski, i zacijelo, jedan od najvećih skulptora uopće, u povijesti europske, pa i svjetske suvremene umjetnosti, Ivan Meštrović, najsnažnija je pojava u idiomu skulpture na ovim prostorima. Brzo je osvojio domaće prostore, a nakon Rimske izložbe 1911. godine njegova vizionarska umjetnost prodrla je i u svijet na velika vrata. Prihvaćajući eklekticizam bečko-minhenske škole secesije, Meštrović je svojom pozitivno patetičnom monumentalnom frazom pogodovao jednom povijesnom trenutku koji je težio ovjekovječiti nacionalnu prošlost; No, ovaj politički aktivni propagandist, a kasnije izraziti vjerski zanesenjak, posjedovao je istinski snažnu kreativnu umjetničku fantaziju i temperament, kao i neviđen talent. Na rasponu od simbolizma do secesije, preko Augusta Rodina i njegova impresionističkoga koncepta, do stilizirana ekspresionizma forme, Meštrović je dosegao u više mahova, svojim izravno klesanim figurama istinsku monumentalnost i grandioznost, sugestivnu i osebujnu snagu autentičnoga genija.