Iz godine u godinu raste broj zapuštenih, pa i napuštenih seoskih kuća i okućnica. Puno ih je na prodaju, cijene su im mizerno niske, ali ipak kupaca nema. U sve više slučajeva neće ih uzeti čak ni legitimni baštinici, samo uz plaćanje takse na nasljedstvo. Po tvrdnjama većine vojvođanskih agenata prometa nekretninama u posljednje vrijeme raste zanimanje za kupovinu malih seoskih domaćinstava. Sve je veći broj umirovljenika povratnika iz grada u selo iz kojega su prije nekoliko desetljeća pobjegli. Vraćaju se i oni koji su deviznu mirovinu zaslužili izvan granica države, kažu da im je život u selu puno jeftiniji i smireniji. No, ovi novopečeni seljani, bili mlađi ili stariji, nisu skloni kupovini obradive zemlje i mehanizacije, kako bi se ozbiljnije posvetili poljodjelstvu. Iz ovoga klišea ne iskače ni Sonta, niti okolna sela.
Puno je praznih kuća i zapuštenih placeva
U vrijeme velike neuposlenosti i neriješenih stambenih potreba, u Sonti i okolnim selima postoji način za rješavanje i jednog i drugog problema, samo ukoliko se i država bude aktivno uključila u nalaženje perspektive za mlađe naraštaje u ruralnim sredinama. Kuće s povelikim okućnicama, u kojima se uz ne tako velika ulaganja mogu stvoriti posve normalni uvjeti za život, nude se na prodaju po nikada nižim cijenama. Međutim, usprkos neuposlenosti i neriješenim stambenim pitanjima, kupaca ni za tako jeftine kuće jednostavno nema.
Ivan Andrašić
Opširnije u tiskanom izdanju
