Kultura
Nazivi festivala, smotra i sajmova
Svaki se put iznova začudim kada pročitam naziv nekog našeg filmskog festivala i sve mi se čini da ću se početi više čuditi pravilno napisanim nazivima , kojih je sve manje, nego onim drugim. Nedavno sam pročitala kako uskoro kreću prijave za 9. Zagreb Film Festival koji će se održati od 16. do 23. listopada. Potom sam ime istog festivala vidjela napisano zajedno: ZagrebFilmFestival. Ništa bolje nisu naslovljeni ni drugi filmski festivali koji u pravilu nose naziv film festival, a ispred tog, za hrvatski jezik neprirodnog jezičnog sklopa, obično stoji ime grada, pa tako imamo: Opuzen Film Festival, Motovun Film Festival, Tabor Film Festival, Split Film Festival ili Vukovar film festival. Iz navedenih primjera možemo vidjeti kako je jedina razlika u pisanju velikih i malih slova. S pravom se možemo zapitati zašto se hrvatski filmski festivali ne nazivaju u skladu s normom hrvatskoga jezika? Mislim da nije potrebno puno mozgati da bismo došli do valjanog odgovora, naziv Motovun Film Festival razumljiviji je i prepoznatljiviji u svijetu od naziva Motovunski filmski festival. Dakle prevagnuo je utjecaj engleskoga jezika i želja za prepoznatljivošću na inozemnom tržištu. No postoje još neobičniji primjeri, jedan od njih svakako jest splitski festival Split Film Festival , koji uz ovaj naziv ima i engleski naziv (kao da je prvi naziv hrvatski) The International Manifestation of New Film.
Teško je pronaći dobre primjere, tako da nam jezičnu lekciju daju pripadnici nacionalne manjine. Primjer dobre, zapravo bolje prakse pronašla sam u nazivu festivala židovskoga filma –Festival židovskoga filma Zagreb (eng. Jewish Film Festival Zagreb), iako bi se i njemu moglo nešto prigovoriti jer bi bilo pravilnije reći Zagrebački festival židovskoga filmaili Festival židovskoga filma u Zagrebu.
Osim onih koji namjerno daju nazive u duhu engleskoga jezika, ima i neodlučnih pa tako najdugovječniji hrvatski festival - Festival igranog filma u Puli (eng. Pula Film Festival) nerijetko rabi engleski naziv. Iako postoji od 1954. godine kada je jednostavno naslovljen Filmskim festivalom, često je mijenjao nazive: Festival jugoslavenskog igranog filma u Puli, Filmski festival u Puli, Festival hrvatskog i europskog filmasve do današnjeg Festival igranog filma u Puli. Nedopustivo je da organizatori festivala koji ima tako dugu tradiciju dopuste, štoviše potiču, uporabu engleskoga naziva.
Ako su nam takvi nazivi festivala, koji se ipak bave kulturom, možemo samo zamisliti kako izgledaju nazivi različitih smotri i sajmova (koji ne moraju nužno imati kulturni predznak). Evo nekih primjera: Adriatic Boat Show (uz čiji naziv stoji da je to nautički sajam novih i rabljenih plovila, stoga nam je jošnejasnije zašto se tako i ne zove kad većto jest), Fashion Week Zagreb, Pannonian Challenge, Auto Show i mnogi drugi. Mogli bismo ovdje navoditi primjere loše prakse i svi bi nam ukazali na isti problem, a to je, s jedne strane veliki utjecaj engleskoga jezika te nedovoljna skrb o vlastitom jeziku s druge strane. Naravno da postoje i dobri primjeri, evo nekih: Osječki proljetni sajam, Sajam vjenčanja, Sajam stipendija i dr.
