Kolumne

Od dana kada su raspisani izbori nije mali broj onih s kojima se susrećem i kažu – neće izaći na izbore jer od ponuđenih kandidata ne vide niti jednog kojemu bi dali svoj glas. Neki kažu – neće niti otići, neki pak, izaći će i prekrižiti izborni listić. Najčešće tako kažu razočarani glasači »demokratske opcije« – DS-a, Lige, LDP-a. Razočarali su nas, nemamo povjerenja u njihova obećanja više, svi su isti, nemamo za koga glasovati, kažu. Pa dobro, onda glasujte za onu drugu opciju, za Vučića i Dačića. Ali, kažu, za njih ne možemo glasovati, jer »još nije došlo vrijeme«, još nismo zaboravili devedesete i sve što je bilo... Ili, glasujte za nekog sasvim trećeg. Pa niti oni nisu ništa bolji, kako im vjerovati, odgovaraju.

Istina, ima i onih koji su se, kako se dan izbora približava, počeli kolebati. Prema istraživanjima izbornog ponašanja, što obuhvaća izbornu participaciju odnosno apstinenciju i izbornu orijentaciju, odluka o sudjelovanju na izborima ne mora biti jasna i precizna, već osoba do posljednjeg trenutka može biti neodlučna o tome hoće li izaći ili ne i za koga će glasovati. Ali, teško je odrediti koji su presudni faktori (ne)izlaska na izbore – mogu to biti osobne karakteristike, slaba identifikacija s političkim strankama, nezainteresiranost za politiku i političke probleme, ili različiti situacioni faktori. Interesantno je i da su, prema nekim istraživanjima, izborni apstinenti češće mlađe žene, stanovnici sela, oni koji su nezainteresirani za politiku i pripadnici neke nacionalne manjine. A zašto je tako mogli bismo pokušati objasniti time da u postojećoj političkoj-stranačkoj ponudi ne nalaze ništa za sebe – pa čak niti primamljiva obećanja. Ipak, odustajanjem od izbora ove skupine se, i inače marginalizirane u srbijanskom društvu, dodatno marginaliziraju. Odustaju od prava da makar svojim jednim glasom utječu na društvena i politička događanja u budućnosti, a time i na vlastiti položaj u društvu. A poslije izbora ne vrijedi žaliti se. Izbori su prošli, netko je drugi odlučio. Naravno da pripadnici nacionalnih manjina ne mogu presudno utjecati na to tko će pobijediti, mada se i to ponekad dogodi. A mogao bi netko reći, i kažu, političari obrate pozornost na nas samo kad im zatreba naš glas, a poslije vode brigu samo o vlastitim interesima. Pa i tu su možda u pravu. Ali ipak, važno je izaći na izbore, makar zato da ne odustajemo tako lako od svog prava (na sudjelovanje u izborima), jer na tome počiva demokracija. I da se naviknemo na to da koristimo i sva druga prava koja postoje na papiru i da se za njih izborimo. Jer i to je demokracija. 

J. D.