Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje podupire aktivnosti i projekte nacionalno-manjinskih zajednica u Vojvodini, pa tako i Hrvata. O situaciji u kulturi, prekograničnoj suradnji s Hrvatskom, ali i problemima u informiranju razgovarali smo s pokrajinskim tajnikom za kulturu i javno informiranje Slavišom Grujićem.

 

 

HR: Kako ocjenjujete kvalitetu kulturne produkcije vojvođanskih Hrvata? Koje biste projekte izdvojili?

Imajući u vidu dvije činjenice, relativnu malobrojnost građana hrvatske nacionalnosti u AP Vojvodini i njihovu disperziranost, s jedne strane, i s druge strane činjenicu da su tek prije desetljeća dobili mogućnost da njihovi pothvati u području kulture budu subvencionirani od strane države, odnosno pokrajine, iznenađujuće je živa i plodonosna aktivnost kulturnih djelatnika hrvatske zajednice. Mogu reći kako hrvatska nacionalna zajednica vrlo pomno i pažljivo bira projekta i radi na njima, pokušavajući uskladiti stvarnost s mogućnostima. Projekti koji se realiziraju su veoma važni, a mogu li se oni ispuniti do kraja ili ne, to nije pitanje dobre volje s ove strane, nego je pitanje mogućnosti odnosno svijesti koliko mogućnosti imaš. Svakako moraš imati najbolju volju da, u ovom slučaju hrvatskoj nacionalnoj zajednici, daš ona prava koja ona očekuje i na koja ima pravo. Visoko cijenim hrvatsku nacionalnu zajednicu i promatram je kroz projekte koji se daju, kroz nakladničke, kao i kroz sve ostale aktivnosti. Ova zajednica ima svoju kulturnu politiku koja se bez obzira na situaciju ne smije zanemariti, a tome svakako pridonosi i njihova agilnost, kao i stvarateljski potencijal i spremnost da se s malim sredstvima pruži optimalni domet, što negdje smatram navikom stečenom u razdoblju kada je hrvatska kultura u Vojvodini opstajala zahvaljujući samo financijskim naporima samih kulturnih djelatnika.

 

Ankica Jukić-Mandić

 

Opširnije u tiskanom izdanju