Vodice se prvi puta spominju 1402. godine. Žitelji vodičkog zaleđa, koji su se bavili poljoprivredom, izbjegli su ispred Turaka i naselili se na obali. Oko novog obitavališta Vodičani su izgradili velike obrambene zidine i okrenuli se moru i ribolovu. Gradić se na ovom mjestu razvio radi bogatih izvora pitke vode, po kojima je i dobio ime. Na trgu, ispod župne crkve, nekada su postojala dva bunara, oko kojih se odvijao sav mjesni život. Ovi bunari su se našli i na grbu grada Vodica. Iz gornjeg bunara uzimana je pitka voda, a donji je imao manje kvalitetnu vodu, koja je korištena za pranje rublja i druge kućanske potrebe. Danas su Vodice razvijen turistički centar, koji obiluje ljepotom i osobnošću. Priroda je začudna, more kristalno čisto, a Vodičani su šarmantni, otvoreni ljudi, izuzetno gostoljubivi. Iz Vodica se brzo stiže do jedinstvenih nacionalnih parkova, Kornata i Krke.
Ljubitelji mora i sunca mogu birati između plaža sa bogatim sportskim i zabavnim programom i mira i osame na obližnjim otocima, gdje se može doći iznajmljenom barkom ili brodskom prugom. Za ljubitelje dobre mediteranske hrane vodički ugostitelji pružit će vam ogromne gastronomske užitke. Plodovi mora, kao i proizvodi vrijednih ruku seljaka iz vodičkog zaleđa, uvijek svježi, ukusno pripremljeni, gostima su na raspolaganju 24 sata dnevno. A o kakvoći vodičkog vina sudit će vaše raspoloženje.
Vodičani su jako pobožni ljudi, o čemu svjedoči i brojnost crkava u ovom mjestu. Župnu crkvu Našašća sv. Križa gradio je poznati majstor dalmatinskog baroka, Ivan Skok. Autor oltarnih pala poznati je slikar dekorativnih fresaka Eugenio Moretti Varese, a zvonik je djelo majstora Vicka Macanovića Dubrovčanina. Crkva je posvećena 1760. godine. Vodičani su osobito ponosni na gospinu crkvu na brdu Okitu, visokom 135 metara. Prva crkva na čast Gospe od Karmela podignuta je u XVll. stoljeću, da bi 1909. godine četrdesetak Vodičana iz Australije dali o svojem trošku izgraditi 14–postaja Križnoga puta, koji vodi od podnožja na sam vrh Okita. Tijekom vremena, crkva je više puta bila nadograđivana, a 1942. godine talijanska ratna mornarica ju je do temelja srušila. Nakon Drugoga svjetskog rata, mjesne komunističke vlasti nisu dozvolile graditi novu. Upornim traženjem, mještani su ishodili dozvolu za gradnju tek 1967. godine i nova je crkva podignuta za dva mjeseca. No i ova je bila kratkoga vijeka. Za vrijeme Domovinskoga rata, u jesen 1991. godine, tenkovskim granatama, topovima i avionskim raketiranjem i ona je srušena od neprijateljskih vojnih formacija. Nakon što je za vrijeme samoga rata probijen put kroz kamene stijene brda do samoga vrha, stvorena je mogućnost za prijenos materijala kamionima, a po idejnom planu arh. Nikole Bašića iz Zadra izrađena je tehnička dokumentacija i započeta gradnja novoga Gospinoga svetišta. Kamen temeljac blagoslovljen je 3. svibnja 1995 godine, uz potporu mnogih obitelji i pojedinaca, podignuta je prekrasna kamena Gospina crkva, koja još uvijek čeka potpuno dovršenje. Nekada je pred crkvom raslo drvo klen, visoko 4 m s tri veće grane. Grana okrenuta prema crkvi, procvjetala bi u božićnoj noći svake treće godine. Stablo su posjekli mrzitelji Okita 1951 godine. Ovo svetište sve više postaje ne samo mjesto hodočašća i molitve, već i turistička atrakcija, osobito otkako je, 2001. godine, uređena cesta do vrha. Sve ovo na vas ostavlja dubok dojam i na odlasku sami sebi obećate da ćete ponovo doći u Vodice.
