Pisati o izborima gotovo da više i nema smisla. Zapravo, najviše su o tom postignuću demokracije prije neki dan rekli građani Srbije svojim rekordno slabim odzivom na pozive tisuća kandidata za ovo ili ono. I, samo je naizgled točna tvrdnja da je Srbija, a poglavito Vojvodina, zabrazdila u radikalizam. Bit će da su birači u Srbiji, pa samim tim i u Vojvodini, najvećim dijelom digli ruke od političara i mesija, koji više nego bjelodano u izbore ulaze s jednim porivom: prigrabiti komadićak vlasti i osigurati privilegije za sebe.
Otud toliko grozničava borba za ono malo birača koji još uvijek vjeruju u moć svoga glasa, otud tolika želja da se u vlast uđe ili u njoj opstane, i otud toliko novih pretendenata za fotelje.
Jalovi izlazak na izbore možda je znak da su birači, nakon 15 godina poslušnog obavljanja »građanskog prava i dužnosti« u višestranačkom sustavu, konačno prozreli pozadinu motiva za izbore i odgovorili onako kako već jesu – upečatljivom apstinencijom.
Time se, naravno, ne dovodi u pitanje izbor kao princip delegiranja ljudi u sferu odlučivanja, ali je doveden u pitanje efekt rada svih dosadašnjih vlasti na različitim razinama. Oni koji su se ponadali, kako je donja točka zgroženosti politikom dostignuta posljednjih dana vladavine bračnog para s Dedinja, a većina demokratski i proeuropski orijentiranih građana ove zemlje smatrala je da je tako, sada shvaćaju da za bolji život treba mnogo više od novih lica. Miloševićevo vrijeme, a i ovo nakon njega, stvorilo je sliku u kojoj je bavljenje politikom najpropulzivniji posao za svakog tko se hoće brzo i jednostavno obogatiti. A to, izgleda, većina u ovoj zemlji više ne želi pomagati svojim građanskim pravom.
Situaciju, već po običaju, koriste oni koji imaju najposlušniju biračku pratnju, pa se tako događa da ekstremisti s manje glasova nego ranije, u apsolutnom iznosu, ovoga puta dobivaju veći postotak udjela u vlasti. Sada je, dakle, važno izaći u drugi krug i glasujući za svoje parirati radikalima. Lijek jest u izlasku na izbore, ali puki pozivi više nisu dovoljni. Tek kada cijeli mandat postane predizborna kampanja u pozitivnom smislu riječi, birači će znati da im je u vrijeme izbora mjesto na – izborima.
