Slavka Atanasijević, pijanistica i skladateljica, rođena je u Osijeku 2. studenog 1850. godine, a preminula je u Beču u prosincu 1891. godine. Opće i glazbeno obrazovanje stjecala je od djetinjstva pod očevim nadzorom. Osim materinskog jezika govorila je njemački, francuski i mađarski jezik. Učila je uglavnom privatno kod vrsnih osječkih pedagoga; prirodne znanosti kod dr. Ž. Vukasovića, crtanje kod slikara H. Conrada, pjevanje kod I. N. Hummela, violinu kod prof. T. Machulke, a glasovir kod Đ. Trišlera. U glasoviru se usavršavala sama i na studiju u Beču, pa je kao izvrstan autodidakt i kompoziciju svladala pomoću udžbenika. Kao pijanistica i skladateljica djelovala je najduže u Osijeku.
Koncertirala je od 1874. na društvenim priredbama i u dobrotvorne svrhe u Somboru, Osijeku, Novom Sadu, Subotici i Zagrebu. Klavirske kompozicije iz pijanistički aktivne faze, skladala je u koncertnom stilu sa stare preuzete napjeve i »dokazala čulo za simetriju i glasovni efekt, muzikalnu ortografsku korektnost«, dok je u načinu variranja i u klavirskim izvedbama u virtuoznom salonskom stilu »slijedila A. Dreyschocka i F. Liszta« (Kuhač). Njezino glazbeno djelo nije očuvano u cijelosti. Dio ostavštine pohranjen je u Osijeku, a biografska građa koju je prikupljao F. Kuhač za Biografski i muzikografski slovnik nalazi se u Zagrebu. Slavka Atanasijevič nekoloko je svojih skladbi i tiskala: »Na te mislim«, »Fantaisie de Concert op. 1.«, »Reflets du Printemps«, »Ustaj mili rode«.
