Kolumne

Dragi čitatelji, želimo vam svako dobro u ovoj godini, a onima koji Božić slave po Julijanskom kalendaru želimo sretan Božić. 

Želja svih uposlenika i tijela koja upravljaju NIU »Hrvatska riječ« je da čitatelja u novoj godini bude više nego prethodnih godina. Samo svi zajedno možemo to i ostvariti.

U prvom broju u 2014. godini po prvi puta donosimo na 12 stranica specijal – pregled ostvarivanja manjinskih prava – temeljen na podacima o financijskim aspektima, zastupljenosti u državnim tijelima, političkom predstavljanju, zastupljenosti u medijima. Naravno, ne pretendiramo na to da je ovaj pregled o ostvarivanju manjinskih prava Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj sveobuhvatan i kompletan. Na 12 stranica i za mjesec dana koliko je trajalo prikupljanje podataka, a na čemu je radila tek jedna osoba, naš redoviti suradnik Nikola Perušić, to nije niti moguće. O svakoj od obuhvaćenih tema na po jednoj stranici - mogla bi se napisati knjiga ili dvije. Željeli smo ipak započeti taj posao – sustavno prikupljanje i prezentiranje činjenica o ostvarivanju manjinskih prava Hrvata u Srbiji, a ovoga puta odlučili smo, radi usporedbe, prikupiti i prezentirati neke podatke i o ostvarivanju prava Srba u Hrvatskoj. U ovome specijalu nastojali smo prikupiti podatke o financijskim sredstvima koje dvije države izdvajaju za ostvarivanje kulturne autonomije svojih manjina. Mogli smo izabrati i drugi put, prikupiti i usporediti podatke o ostvarivanju prava različitih manjina u Srbiji, ili usporediti se s hrvatskim manjinama u drugim zemljama. To nas tek očekuje. Bez realne slike o samima sebi, a do koje možemo doći i tako što uspoređujemo vlastiti položaj s položajem drugih manjina, teško je, u stvari nemoguće definirati strateške ciljeve razvoja vlastite nacionalne zajednice. U ovome, prvom pokušaju, bio je niz teškoća da se podaci sustavno prikupe. Prvi problem u tom poslu je što Republika Srbija ne vodi sustavnu evidenciju, iako je tu obvezu preuzela, niti o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u državnim tijelima, niti zbirne podatke o financijskim sredstvima koji se izdvajaju za udruge i programe nacionalnih manjina. U Republici Hrvatskoj, pak, takva evidencija postoji, ali niti ona nije sveobuhvatna, jer ne obuhvaća podatke o sredstvima koja se izdvajaju iz županijskih, gradskih i općinskih proračuna. I zato, preporučujući ovaj specijal za čitanje – upućujemo i poziv drugim institucijama hrvatske zajednice koje također rade na prikupljanju podataka ovakve vrste – da udružimo napore i zajednički radimo na sustavnom prikupljanju i obradi podataka o svim aspektima ostvarivanja manjinskih prava i kulturne autonomije Hrvata u Srbiji.

J. D.