Širom Vojvodine

Kada se sedamdesetih godina prošlog stoljeća djed Bojana Jozića iz Nenadića bavio tovom svinja, za 10 do 12  tovljenika mogao je kupiti nov automobil domaće proizvodnje, prije 15 godina Bojanov otac je za jednog tovljenika iz uslužnog tova mogao kupiti litru herbicida, a danas Bojan na jednom tovljeniku ima čistu zaradu od 1.500 dinara. To je slika onoga kroz što je posljednjih desetljeća prolazila proizvodnja svinja. Zato i ne čudi što je za 30 godina broj svinja u Somboru s 250.000 pao na oko 105.000 koliko ih ima danas. »Sombor je nekada bio veliko sirovinsko područje za prerađivače mesa. Čak su osamdesetih godina postojali i planovi da se proizvodi 500.000 tovljenika i da se oni prerađuju u somborskoj klaonici.

 

 

 

 

 

 

 

Plan je bio i somborsku klaoničnu industriju osposobiti za klanje 50.000 tovnih junadi. Danas na teritoriju Sombora ima oko 15.000 goveda. Polovica su krave i junice, a polovica grla je u tovu. Zanimljivo je reći kako kod govedarske proizvodnje ipak imamo stabilnu proizvodnju, pa čak i onda kada proizvođači iz prosvjeda prolijevaju mlijeko, broj grla se ne smanjuje puno«, kaže za naš list Vladislav Kronić, načelnik Odjela za gospodarstvo Grada Sombora.

Nije stočni fond desetkovan samo u Somboru, već  ista muka muči i ostale dijelove Vojvodine i Srbije. To potvrđuju i podaci koje smo dobili iz Gospodarske komore Srbije, koji kazuju da se godišnje broj grla stoke  smanji za dva do tri  posto.  

 

Opširnije u tiskanom izdanju

 

Zlata Vasiljević