Intervju

Tijekom pet godina od kada je župnik župe Šid i upravitelj župa Sot, Gibarac, Kukujevci i Morović velečasni Nikica Bošnjaković, uradio je više značajnih poslova kako na rekonstrukciji brojnih crkava u šidskoj župi, tako i na učvršćenju vjere kako mladih tako i starijih župljana. Božićni blagdani i kraj radne godine bili su povod za naš razgovor s vlč. Bošnjakovićem, kako bismo sumirali sve ono što je učinjeno za dobrobit svih župljana u šidskoj općini.

 

 

 

HR: Zaređeni ste u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, a nakon četiri godine kapelanske službe u Hrvatskoj došli ste u Srijemsku biskupiju. Kako je do toga došlo? 

Nakon četiri godine kapelanske službe u Hrvatskoj, dvije godine u župi svetog Mihaela arhanđela u Donjem Miholjcu i dvije godine u župi Preslavnoga imena Marijina u Osijeku, očekivao sam da ću uskoro postati župnik ali nisam znao gdje. Mladom je svećeniku uvijek veliki san i izazov – koja će mu biti prva župa. Budući da sam kao bogoslov molio za svoju buduću župu, u meni je postojala vjera i predanje da će župa u koju ću ići biti predviđena voljom Božjom, gdje će doći do izražaja svi moji darovi i talenti služenja koje mi je Bog povjerio. Tako da sam 2008. godine u razgovoru s tadašnjim metropolitom i nadbiskupom mons. Marinom Srakićem, prihvatio na njegov prijedlog župu Šid sa svim okolnim selima. Toga dana 18. kolovoza 2008. godine, kada sam došao u Šid i kada sam susreo crkvu bez djece i bez mladih i kada sam kroz dva mjeseca shvatio kako ovdje kao da nema mladosti, uhvatila me je velika tuga, ali ujedno i pozitivni bijes, pronaći i suočiti se sa stvarnošću, postoje li ovdje vjernici katolici mlađe generacije. U svoj toj tuzi i nadi borio sam se pronaći one koji su kršteni u katoličkoj crkvi. Veliki znak u prvim koracima djelovanja u župi Šid bila je moja molitva Bogu, u kojoj sam čuo Božji glas u svom srcu, a riječi su bile »jer si prihvatio vidjet ćeš što sam ja pripravio za moj narod«. Ta rečenica je odjeknula u mom srcu kada me je obuhvatila najveća tuga, da ovdje nema budućnosti niti mladosti. Ta rečenica je ključna za sve ono što se dogodilo u idućih pet godina moga boravka ovdje. Zahvalan sam dragom Bogu i svim župnicima koji su prije mene u daleko težim vremenima kako ratnim kada su ovdje bili vlč. Đuro Ćuraj, vlč. Berislav Petrović, vlč. Petar Šokčević, tako i poslijeratnim vlč. Krešimir Bulat, vlč. Dušan Milakić i vlč. Zdravko Čabrajac, svatko sa svojim spospbnostima, ljubili, vjerovali i služili župljanima koji su im bili povjereni i učinili sve što su mogli za rast u vjeri i održanje katolika hrvatskog naroda u župama šidske općine.

 

Suzana Darabašić

 

Opširnije u tiskanom izdanju