Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je najučestalija bolest žlijezda s unutarnjim lučenjem i predstavlja poremećaj metabolizma ugljikovih hidrata, masti i bjelančevina očitovan po stalno povišenim vrijednostima šećera (glukoze) u krvi. Ukoliko se zapostavi, ova bolest može imati veoma pogubne posljedice za opće zdravstveno stanje (amputacije, sljepilo, otkazivanje bubrega), konačno i dovesti do smrtnog ishoda uslijed bolesti srca i krvnih žila. Dr. Zorica V. Dragaš iz subotičkog Centra za javno zdravlje godinama se bavi stručnim ukazivanjem na sve veći problem širenja dijabetesa, a čestim predavanjima i savjetovanjima s temom kvalitetnijeg preveniranja nastoji doprinijeti boljem razvijanju zdravstvene svijesti.

»Šećerna bolest je kronična i progresivna, kao i komplikacije koje se mogu spriječiti ili se, dobrom kontrolom, može usporiti njen razvoj. Osnovna podjela je na tip 1 i ovisni inzulin (javlja se prije 35. godine života), te tip 2 koji se ne mora  obvezno liječiti inzulinom (nakon 40. godine života).

 

 

 

 

Karakteristično je kako tip 2 nastaje postupno, neprimjetno i da nažalost 30 posto bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze već ima razvijene kronične komplikacije. Klinička slika ove bolesti ima tri osnovne faze: Predijabetes, latentni dijabetes i klinički dijabetes. Kod starijih osoba, kada se dijabetes pojavi nakon 50. godine života, često zna biti povezan s ispoljavanjem određenog genetskog defekta, ali i pojavom pretilosti koja je uzrok nedovoljnog iskorištavanja glukoze u tkivima. Liječenje šećerne bolesti podrazumijeva obveznu primjenu određenog režima prehrane, doziranu svakodnevnu tjelesnu aktivnost, te ovisno o potrebi uključuju se lijekovi ili inzulin. Ispoljavanje šećerne bolesti tipa 2 moguće je izbjeći ili barem odložiti, a ako već dođe do njegovog nastanka, moguće je ublažavanje komplikacija i posljedica«, elaborirala je dr. Zorica V. Dragaš.

 

D. Prćić, Z. Vasiljev, S. Darabađić,  I. Andrašić

 

Opširnije u tiskanom izdanju