Jedan od najpoznatijih haških optuženika – Vojislav Šešelj – ipak će odgovarati i za deportaciju i prisilno premještanje hrvatskog stanovništva iz vojvođanskog sela Hrtkovci u svibnju 1992. godine. Tako je, naime, odlučilo Žalbeno vijeće Haškog suda, koje je utvrdilo da Tribunal jest mjerodavan za događaje u Vojvodini, iako u to vrijeme na tome teritoriju nije bilo oružanih sukoba. Lider Srpske radikalne stranke, jedne od najjačih u Srbiji, koji je optužen za zločine protiv čovječnosti nad nesrbima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini, ranije je u prigovoru na optužnicu osporio kompetenciju Haškog suda za događaje u Vojvodini.
    »Mogu postojati situacije u kojima oružani sukob traje u jednoj državi, a civili nacionalnosti jedne od zaraćenih strana u drugoj državi budu žrtve širokih i sustavnih napada izazvanih ratnim sukobima«, navodi se u odluci Žalbenog vijeća.
    Na taj način bit će omogućeno i ovdašnjoj javnosti, koja je još uvijek debelim zastorom odvojena od informacija, da sazna što se tih mračnih dana događalo u Hrtkovcima, selu tada naprasno preimenovanom u Srbislavce.
    Ovom odlukom neće se ispraviti nepravda učinjena nedužnim ljudima u vremenu ludila, ali bi mogla biti opomena za neke nove potencijalne heroje, koji svoje životne frustracije i zdravstvene tegobe nastoje riješiti nasrtajem na slabije i malobrojnije. U prvoj reakciji na to skreće pozornost i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Josip Ivanović, koji izjavljuje kako će možda ova odluka učiniti da »svi oni, koji još i danas imaju namjere ljude uznemiravati po nacionalnoj osnovi, shvate da to ne smiju činiti, jer će za to i odgovarati«.
    Srpsko javno mnijenje nikad se ozbiljno nije bavilo događajima u Vojvodini, poglavito u Srijemu, tijekom devedesetih godina. Hrtkovci jesu simbol »nečega«, ali čak ni natprosječno informirani građanin ove zemlje nema pravu sliku o tome što se zapravo tamo zbivalo pod dirigentskom palicom nekakvog Ostoje Sibinčića, ili pak Vojislava Šešelja. Jedan od rijetkih ovdašnjih političara, koji svake godine – to ovih dana primjećuje i tisak u Hrvatskoj – podsjeća na etnička čišćenja u Vojvodini, Đorđe Subotić, sada kaže kako je »sasvim izvjesno da je1992. godine u Hrtkovcima, a prije toga i u Slankamenu i Golubincima, učinjeno etničko čišćenje Hrvata«. Subotić također govori o svom razočaranju, što još nitko nije pred sudovima u Srbiji i Crnoj Gori odgovarao za zločine koji su počinjeni u Vojvodini ratnih devedesetih.
    Razočaravajuće je, dodali bismo, i to što vijest iz Den Haaga u medijima nije plasirana kao udarna, a potisnule su je mnogobrojne predizborne aktivnosti budućih lokalnih vlastodržaca. Ne treba živjeti u prošlosti, slažemo se. Ali, neke stvari ne treba niti zaboraviti, jer povijest se uvijek ponavlja onima koji je ne znaju pravilno tumačiti.