Kokićeve pjesme poklanjaju Bačkoj i cijeloj matičnoj hrvatskoj književnosti cijelo jedno novo doba koje može opet oživjeti u nama već posustalu ljubav i za grad i za rod, kazala je Božica Zoko.
»Jedan klas u zlatnoj ravnici, rastao s mnoštvom drugih, a ipak najsjajniji, najtrajniji. Izrastao iz zemlje plodne, u nju u suzama vraćen, stostrukim plodovima rađa za nas danas«, riječi su kojima je otpočela svečana akademija kojom je obilježena stota obljetnica rođenja svećenika i pjesnika Alekse Kokića (1913.-1940.).
Akademija je održana u ponedjeljak 14. listopada u prepunoj Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće, a u okviru projekta »Godina hrvatskih velikana u Vojvodini«.
D.B.P.
Opširnije u tiskanom izdanju
