Urban Appendini, pedagog i latinski pjesnik rođen je 18. ožujka 1777. u Poirinu, Italija, a preminuo je 7. prosinca 1834. u Zadru. U mladosti je ušao u red pijarista. U rimskom kolegiju »Nazzareno« učio je matematiku i filozofiju, a u Firenci astronomiju. Kraće je vrijeme bio učitelj u Italiji, a 1795. upućen je u Dubrovnik, gdje se već tri godine nalazio njegov stariji brat Franjo Marija. Gotovo tri desetljeća predavao je matematiku i filozofiju u dubrovačkoj gimnaziji (Collegium Rhagusinum). Ondje je stekao mnogo štovatelja i prijatelja, te uživao glas dobra učitelja i učena čovjeka.
    U lipnju 1824. prešao je u Zadar i bio imenovan upraviteljem liceja s konviktom, a zatim i svih gimnazija u Dalmaciji. Appendini je Dubrovnik prihvatio kao novu domovinu, naučio hrvatski i počeo se intenzivnije baviti književnim radom. Tu su nastale njegove elegije i epigrami, fabule i endekasilabi koje je 1811. objavio u zbirci »Carmina«, pridavši joj i antologiju pjesama dubrovačkih latinista. Uglavnom je pisao prigodnice, prijateljima i znancima u čast. Prigodnice su tiskane ili samostalno ili zajedno s pjesmama drugih autora. Njegovu su smrt oplakali prigodnim sastavcima i pjesmama A. Krša, F. Salghetti-Drioli, S. A. Candido, S. Ivačić, A. Kaznačić, a Baro Bettera napisao je opširan komentar njegova života »Commetario della vita di P. Urbano Appendini delle Scuole Pie«. Taj rukopis se čuva u Historijskom arhivu u Zadru.