Pitanje identiteta i opstanka Hrvata u Srbiji uvijek je aktualno pitanje i to iz različitih kutova promatranja. Na žalost, prečesto je taj kut pesimističan. Prečesto se govor o očuvanju identiteta svodi na žalopojke i fraze. Govori se najčešće o nepoštovanju određenih prava, diskriminaciji, demografskom opadanju i starenju, nestajanju, utapanju u većinsku kulturu, predrasudama, neprihvaćanju od strane većine itd. Jednom riječju, diskurs koji prevladava, pa čak i od ponekih lidera u hrvatskoj zajednici, nije niti malo poticajan, već češće deprimira i obrashrabruje. Iako bi trebalo biti suprotno! 

Još kada se tome dodaju međusobna predbacivanja za određene neuspjehe u ostvarivanju zajamčenih prava kao što je to, na primjer, ostvarivanje prava na školovanje na materinjem jeziku, situacija dodatno postaje deprimirajuća. 

Upravo će zato, čini mi se, znanstveni kolokvij pod nazivom »Očuvanje kulturnog ideniteta bačkih Šokaca kroz aktivnost zaštite prirode i kulturnih dobara«, koji će biti održan u Bačkom Monoštoru ovoga vikenda, biti iskorak iz uobičajene vizure kukanja i pasivnosti koja uz to ide. Jer, kao što je to rekao predavač na kolokviju, izvanredni profesor dr. sc. Vladimir Stojanović u nedavno objavljenom intervjuu za Hrvatsku riječ, brojni kulturni resursi – spomenici kulture, povijesno značajni objekti, materijalna i nematerijalna baština, imaju veći potencijal nego što nam se to trenutačno čini. I to potencijal ne samo u smislu očuvanja identiteta, već i za razvoj kulturnog turizma koji može biti i od gospodarskog značaja za lokalno stanovništvo pogođeno siromaštvom i nezaposlenošću. 

O tome kako od tradicije stvarati vidljivu prepoznatljivost, kako razvijati kulturni i ruralni turizam, govorit će se na kolokviju. Nadamo se, urodit će i nekim konkretnim inicijativama, projektima. 

A pravi, ne i jedini primjer kako se puno toga može učiniti i vlastitim snagama uz dobru volju i još ponešto, jest i priča o »Stopi« i Ljetnoj školi jezika, kulture i duhovnosti koju nam priča Mihajlo (Mićo) Skenderović u aktualnom broju našeg tjednika. Priča je to o volonterskom radu zahvaljujući kojem već sedmu godinu zaredom djeca iz hrvatskih odjela odlaze na more, upoznaju se i druže međusobno, uče svoj jezik i kulturu. Priča je to o istinskoj skrbi za djecu, gdje manjinska prava i identitet nisu tek puki paravan i kulise za ostvarivanje nekih drugih interesa.  

J. D.