Oglašavanjem prvoga školskog zvona započela je, iako ne i kalendarski, pa niti meteorološki, još jedna jesen, sa svim onim što uz nju uvijek ide. Prije svega, nova školska godina. Nova očekivanja, ali i novi problemi – nabaviti udžbenike i školski pribor već odavno nije nimalo jednostavno i uvijek je u ovo doba godine značajna stavka za kućni proračun.
    Ujedno, ovo je treća jesen kako mališani u subotičkoj općini upisuju prve razrede u odjelima na hrvatskom jeziku. I, koliko god to izgledalo lako, dug je i predug put bio doći do toga prava, a velik je i prevelik posao provoditi to pravo iz godine u godinu. Postoje u životu stvari koje zahtijevaju ogroman rad i trud, a koji u početku daju samo simboličke rezultate. Ponekad to obeshrabruje, ali sama spoznaja da je to tako, mora biti stimulans svakome pregaocu da nastavi započeto. Stručan, naporan i promišljen rad na kraju se uvijek oplodi i zato ne treba posustajati. Ma koliko bilo onih koji bi se tome zlurado veselili.
    A takvih, zluradih, nikako ne manjka. Uvijek će biti onih koji ništa vrijednoga iza svog života ne ostavljaju, i koji se nikad u životu oznojili nisu, osim možda zbog straha od posljedica prijevara koje su im glavna karakterna crta. Takvi nikoga ne smiju zaustavljati i takvima se ne treba baviti. Prepustiti ih treba njihovom jedu i bijesu i njihovoj polupismenoj rečenici, pa neka njome prte put sebi. Ionako su na slijepome kolosijeku.
    Ova je jesen i jesen izbora. Lokalnih, obično ne toliko važnih, ali ovoga puta izgleda ipak značajnih, zbog ovlasti koje nova funkcija gradonačelnika sobom nosi. Političari su više nego inače uoči lokalnih izbora posvećeni kampanji, ali bi im netko ipak morao reći da su izbori izvanredna situacija samo za njih, političare, a da za medije nisu. Za medije je predizborna kampanja samo događaj, više ili manje važan, i predizborna groznica, koja upravo trese političare, ne mora imati isti značaj za novinare. Osim za one koji ovise o političarima, ali oni i nisu kategorija o kojoj je riječ.
    I, na kraju, ali ne najmanje bitno, od ovoga broja stranice, na kojima se bavimo aktivnostima Hrvatskog nacionalnog vijeća, imat će minimalno drugačiju fizionomiju. Vijesti i izvješća iz ove institucije, koja je najvažnija i najviša instanca hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori, objavljivat će se na zasebnim stranicama, što je na neki način i ostvarenje jednog od zaključaka s prethodnih sjednica HNV-a o pojačavanju informiranosti samih članova Vijeća, a i građana, o radu Vijeća i njegovih tijela. Ovo je skroman doprinos novinsko-izdavačke kuće jačanju pozicije Vijeća, jer to je u općem interesu Hrvata u SiCG. Tko misli drugačije, već će se i sam javiti.