Franjo Marija Appendini, filolog, povjesnik i pjesnik, rođen je 6. studenog 1768. u mjestu Poirino, Pijemont, a preminuo je 30. siječnja 1837. u Zadru. Školovao se u Carmagnoli, u Torinu i Rimu, gdje je 1787. stupio u red pijarista učeći filozofiju, teologiju i književnost. Otišavši iz Rima, zaredio se 1792. u Dubrovniku za svećenika. Bio je dugogodišnji profesor retorike u pijarističkom Collegiumu Rhagusinumu (1792. -1808.), a kada je Collegium zamijenjen novim zavodom Liceum-convictum, koji je započeo raditi 1808., Appendini je postao njegov upravitelj. U Zadar odlazi 1835., gdje preuzima dužnosti ravnatelja dalmatinskih gimnazija i upravitelja zadarskoga liceja. Na tom ga je položaju zatekla smrt.
    U dubrovačkoj sredini Appendini je bio jedan od istaknutijih članova prosvjetiteljske akademije Patriotsko društvo (1793. -1974.) i glavni organizator školskih literarnih akademija u kojima se njegovao hrvatski jezik i književnost staroga Dubrovnika. Kao jezični stručnjak sudjelovao je u radu komisije za »ilirski pravopis« koja je u listopadu 1820. zasjedala u Zadru, izradivši pravopis za pokrajinu Dalmaciju još prije Gajeve reforme. Appendini je sastavio bibliografske vijesti o dubrovačkim i ostalim dalmatinskim piscima, vodio je akademije učenika s literarnim radovima o domaćoj književnosti, a glavno njegovo djelo na tom polju je »Notizie istorico-critiche« u kojemu raspravlja o političkoj i kulturnoj povijesti Dubrovnika i daje kronološki prikaz dubrovačkih pisaca po rodovima i vrstama. Cijenjen je i njegov dnevnik događaja iz 1806. i 1807., vezanih uz gubitak samostalnosti Dubrovačke Republike.