Kao sudionica međunarodnog kampa mladih Dječje selo »Pestelozzi« (koji je osnovan još 1946. godine), mogu samo reći da je bilo fenomenalno. Pored upoznavanja djece iz krajeva bivše države (Osijek, Gornji Vakuf, Novi Pazar, Niš, Vrbas), saznali smo i kako žive ljudi u različitim zemljama u Europi, a i u određenim dijelovima svijeta.
    Udruženje građana »Ravangrad« iz Sombora, čija je predsjednica Manda Prišing, dobilo je poziv od Fondacije dječje selo »Pestelozzi« da njihovi gosti puna dva tjedna bude 20 mladih uzrasta od 14 do 17 godina. Odlazak u Švicarsku i boravak tamo za mlade iz Sombora, Riđice, Stanišića, Čonoplje i Bačkog Monoštora financirali su: Dječje selo »Pestelozzi«, Fond za otvoreno društvo, Gemeinde Gemeinsam, a dio troškova snosili su i roditelji mladih putnika.
    U selu u kojem smo boravili (Trogen), o nama je najviše brinuo i stalno nam bio na raspolaganju, ispred Dječjeg sela »Pestelozzi«, Damjan Zimmerman. Učili su nas kako da razmišljamo o našoj zemlji i pomogli su nam naučiti nešto i o sebi samima. Nismo bili poticani samo da promišljamo o sebi, svom gradu, svojoj zemlji, već su nam domaćini organizirali i sportske aktivnosti.
    Prvoga kolovoza, a toga dana je švicarski nacionalni praznik, planinarili smo. Popeli smo se na vrh Gebris (1.400 m) i tamo slušali priču o Villiamu Tellu. Navečer smo uživali u raskošnom vatrometu koji je blještao sa svih okolnih brda i vatrama koje su se goropadno žarile do duboko u noć. Samo za nas, te je noći bračni par glazbenika obučenih u tradicionalnu nošnju puhao u alpski rog i tako zvucima iz »krive jele« upotpunio slike svjetlosti.
    Pored planinarenja, imali smo i sportski dan. Dijelili su nas u timove, ne po nacionalnosti, već samo eto tako, da budemo skupa, bez obzira na sve, da se družimo i zabavljamo, a ne da pobjeđujemo. Kupali smo se i vozili brodom po Bodenskom jezeru. Inače, u Pestelozziju gaje običaj pod nazivom Suppen Tag. To je dan kada jedemo samo juhu za ručak, to obično bude srijeda. Ne brinite, nismo tada ostajali gladni, ali mnogi u svijetu jesu. Suppen Tag služi tome da se novac namijenjen hrani, a ušteđen toga dana, proslijedi u nerazvijene države.
    Inače, bili smo odlično ugošćeni. Na raspolaganju nam je bila čitava jedna kuća; naša kuća se zvala Quercus tj. hrast, jer je ispred kuće bio drveni ljepotan; a taj naš dom je bio potpuno opremljen, od krova do podruma. Skupa s našim voditeljima (Suzana Sekulić, Lidija Martinović i Daniel Prišing) bili smo zapravo jedna velika obitelj u kojoj se točno zna tko i kad pere sudove, postavlja stolove u blagovaonici, riba kupaonice i toalete, baca đubre, pere kantu u koju se odlaže kompost…
    Također smo imali i na raspolaganju internet u određenom vremenskom intervalu, svakog drugog popodneva. Pretposljednji dan smo spremali radio emisiju, koja se mogla čuti u nedjelju 15. kolovoza u 20 sati na interentu siteu www. powerup. ch, o različitim kulturama. Teme su sadržavale pitanja o tradiciji, glazbi, korupciji, diskriminaciji, religiji… Svi su sudjelovali: i djeca iz Bosne, Hrvatske i Srbije.
    Pošto smo bili sjajna ekipa, neslužbeno smo pozvani i za sljedeću godinu. Iskreno se nadamo da smo otvorili vrata jednog drugog svijeta za neke druge mlade iz naše sredine.