Vojvođanska skupština je u predvečerje lokalnih izbora i izbora zastupnika za Skupštinu Vojvodine navodno »pomogla« manjinama. Među-tim, jasno je kako prirodni prag od 15.000 glasova mogu prekoračiti i svoje zastupnike dobiti samo Mađari. Ostale manjine koje žive u Vojvodini – Slovaci, Hrvati, Rumunji, Rusini i ostali – nemaju šanse.
    Evo konkretnog primjera: Slovaka u Vojvodini ima 60.000, što čini 3 posto ukupne populacije sjeverne srpske pokrajine. Cenzus od 1,7 posto ne mogu dostići nikako, pošto od ovoga broja treba oduzeti dio bez glasačkog prava, a veliki je broj Slovaka koji glasuju i za partije sa sjedištem u Novom Sadu (Liga socijaldemokrata Vojvodine, Vojvođanski pokret, Reformisti Vojvodine) i u Beogradu (G17 Plus, Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije i druge).
    U prosincu 2003. godine osnovana je Slovenska ludova strana (Slovačka narodna partija) sa sjedištem u Bačkom Petrovcu. Kako bi predstavnik ove jedine partije slovačkog entiteta u Vojvodini ušao u Skupštinu Vojvodine, treba dobiti fatalnih, famoznih, nedostižnih 15.000 glasova (ako izlazak na izbore bude 60 posto)! To je nemoguća misija.
    Gospodi u zgradi Banovine puna su usta ravnopravnosti, a u praksi je to malo drukčije. Prisjećam se Jovana Jovanovića Zmaja i njegove misli: »Hulje lijepo zbore, al’ nitkovski rade«. Takozvani demokrati su dali niži cenzus. Pitanje je samo, za koga je on krojen. Za slovačku narodnu noš-nju sigurno nije, ali za mađarsku jest! Da se razumijemo, protiv vojvođanskih Mađara nemam ništa, ali zar ista pravila važe za 300.000 Mađara i za 60.000 Slovaka!? Ljudi su vjerovali kako će se stvari promijeniti pozitivno, međutim, događa se suprotno! U zemljama u okruženju postoji pozitivna diskriminacija (Hrvatska, Mađarska, Rumunjska), ali vlast u Vojvodini nema sluha. Preživjeli su Slovaci i Miloševića i Đinđića, preživjet će i ove, i sljedeće vlastodršce. Sve političke partije u Srbiji hoće glasove Slovaka, ali je činjenica da u izvršnoj vlasti Slovaka nigdje nema! Nemaju zastupnika niti u republičkom parlamentu, a s obzirom na prevelik cenzus (opet fatalan prirodni prag koji je nedostižan!) neće ga ni imati. »Pa što će Slovacima politička stranka? », zapitao se jedan kvazidemokrat, sam odgovorivši: »Za Slovake je motika, a ne politika.«
    U budućem sazivu Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, kako stvari stoje, sjedit će samo predstavnici beogradskih i novosadskih stranaka, te stranka mađarske nacionalne manjine, kojoj neće biti problem ispuniti cenzus. Predstavnici stranaka ostalih nacionalnih manjina neće imati udjela u političkom životu Vojvodine. Valjda tako treba! Za to smo se borili. Bivša multinacionalna i multikonfesionalna Vojvodina poslije pokrajinskih izbora 19. rujna 2004. godine postat će dvonacionalna. Ovo stanje objašnjava i grafit u Novom Sadu: »Svi smo jednaki – reče budala«. Čemu grb Vojvodine i zastava Vojvodine, kad u njoj nema pravde i ravnopravnosti. Izgleda da je vrijeme da se ponovo pišu pisma u Strasbourg i Bruxelles.
    Prisjećam se parole LSV iz devedesetih godina prošloga stoljeća: Vojvodina – Vojvođanima. Kakve li ironije! Po dolasku na vlast upravo te partije Vojvodina pripada samo onim brojnijim. Većinskom srpskom narodu i manjinskom mađarskom narodu. Sadašnja je parola LSV-a na predizbornim plakatima »Obranimo Vojvodinu«. Pitam se, od koga i od čega? Od Slovaka, Hrvata, Rumunja, Rusina i ostalih ste je obranili. Bravo!