U Srbiji ponovno imamo podjelu na patriote i izdajnike, što znači da predizborna utrka dobiva na zamahu. Linija podjele, kao i u najbolja vremena progona izdajnika i stranih plaćenika, »dobre« radikale i espeesovce odvaja od svih ostalih. Pri tome, patrioti su kao i uvijek, hrabri i tvrdi, dok ovi drugi niti pravi izdajnici više ne znaju biti.
    Na posljednjoj sjednici Skupštine Srbije čak se niti izdajnici nisu usudili izjasniti za jednostrano i bezuvjetno povlačenje tužbe lako prežaljene SRJ protiv osam zemalja NATO, za bombardiranje i genocid 1999. godine. Patrioti su, naravno, imali svoj uvaženi prijedlog, da se rezolucijom zabrani i mogućnost odustajanja od te tužbe, bilo kome i bilo kad u budućnosti.
    A tužbu je Međunarodnome sudu pravde u Den Haagu svojevremeno podnio Miloševićev režim, i to prvotno protiv deset zemalja NATO, ali su kasnije sa spiska tuženih skinute SAD i Španjolska, što samo upotpunjuje farsu.
    Skupštinska rasprava u Beogradu pokrenuta je nakon što su se iz Zagreba i Sarajeva službeno oglasili visoki dužnosnici optimističnim izjavama, kako su uvjereni u sudski uspjeh svojih država u odvojenim sporovima protiv Srbije i Crne Gore, u kojima traže njenu osudu za genocid u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a nakon toga i ratnu odštetu.
    Za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, po osobnoj i komandnoj odgovornosti, zadužen je jedan drugi sud, također u Den Haagu, i taj radi punom parom. Sudi, osuđuje i oslobađa. Ali, kako to nedavno reče jedan od optuženika, koji je još uvijek u bijegu – general Vladimir Lazarević, nije se ratovalo za sebe i u svom interesu, nego za državu i u njenom interesu. E, zato i jest država objekt tužbe onih protiv čijeg su teritorija, ljudi i imovine zločini činjeni. Činili su ih pojedinci, i zbog toga trebaju odgovarati. Ali, činili su ih i u ime i uz pomoć, a možda i po naredbi, države, a zbog toga mora ona odgovarati. Tužba SiCG protiv osam zemalja NATO zato nije ozbiljan adut za cjenkanje, nego je više džoker za izbore. A njih, izbora, hvala na pitanju, u ovoj zemlji nikako ne manjka.