Bivši Subotičanin, akademski slikar Spartak Dulić koji živi i radi u Osijeku, budući je asistent na grafičkom odjelu Akademije lijepih umjetnosti koja je u tijeku osnivanja u Osijeku. O svojim planovima i stvaralaštvu Spartak Dulić je govorio za »Hrvatsku riječ« prilikom svog nedavnog boravka u rodnom gradu.

4Na čiju je inicijativu došlo do realiziranja projekta osnivanja Akademije lijepih umjetnosti u Osijeku?
Inicijativa za osnivanje Akademije postojala je dulje vrijeme u Osijeku, ali nije bilo dovoljno stručnih ljudi za izgurat takav projekt. Inicijativa koja se sada realizira potekla je od skupine suvremenih likovnih umjetnika mlađe generacije. Svojevremeno smo napravili udrugu za audio-vizualnu suvremenu umjetnost »Udruga grad-donji«, koja se kasnije pretvorila u udrugu »Megatron 9.«, pa je inicijativa za osnivanjem Akademije iz te udruge izrasla. U tijeku je osnivanje i rješavanje prostora za rad Akademije, a program je odobren u okviru Ministarstva znanosti u Zagrebu.
4Kako bi definirali profil programa rada Akademije?
Akademija lijepih umjetnosti konstituirana je interdisciplinarno, likovna umjetnost ići će skupa s teatrom i glazbom. U rujnu bih trebao potpisati ugovor za asistenta na grafičkom odjelu Akademije. Studiranje na ovoj akademiji moglo bi biti interesantno i za one koji žive u Vojvodini, jer je jeftinije studirati u Osijeku, nego u Zagrebu, a bliže je i za putovati.
4Kako ocjenjujete aktualan likovni život u Osijeku?
Galerija likovnih umjetnosti Osijek trenutno je jedina galerija u gradu koja ima certifikat koji omogućuje bodovanje umjetnika za izložbe pri dobivanju statusa slobodnog umjetnika. Činjenica je kako su likovne galerije još uvijek mastodonti socijalizma. Program se ne zna unaprijed, a godišnje se organizira jedna do dvije kvalitetne izložbe, što je malo. To je, naravno, i pitanje financija, ali svježine nema. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika iz Osijeka organizira »Performance Art Festival«, koncept je interesantan, a učešće uzimaju kvalitetni umjetnici starije generacije.
4Recite nam više o postavci Vaše zadnje izložbe u Zagrebu. Vezuje li se ta izložba na likovna istraživanja koja ste prakticirali u okviru udruge »Megatron 9.«?
Zadnja moja samostalna izložba »Evolucija transformacija« bila je 2003. godine u Galeriji za suvremenu umjetnost »Miroslav Kraljević« u Zagrebu i ona jest rezultat umjetničkog izraza, dakle likovnog jezika, koji se formirao tijekom istraživačkog rada u okviru udruge »Megatron 9«, kao i mojeg višegodišnjeg promišljanja koncepta umjetnosti. Na toj izložbi predstavio sam se s instalacijama, a predstavljen je i CD-rom rađen za tu izložbu, koji sadrži moj tekst uz interaktivnu vizualnu postavku, jer je publika mogla pomoću kompjutora sastavljati, rastavljati i oblikovati geometrijske i slobodne oblike, a isto tako i prelamati dati lik i prostor. Kroz postavljane instalacije publika mora proći, točnije provlačiti se kroz te instalacije kojima sam želio propitati koliko je pojedinac slobodan ili manipuliran u postindustrijskom dobu, a takva propitivanja pruža i CD-rom koji je sastavni dio izložbe.
4Mora li umjetnost sadržati i element subverzije?
Umjetnost je upravo ta koja može biti u nekoj oporbi. Umjetnost je uvijek reakcija na stanje u društvu i tako umjetnost ulazi u društvo, dakle reagira, propituje odnose. Po mome mišljenju ono što nazivamo postmodernizmom, puklo je u Srebrenici, a teroristički napad na zgrade Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku možda je točka. Govorimo dakle o pitanju moći i mislim kako suvremena umjetnost ide u smjeru propitivanja procesa globalizacije. Umjetnost mora sadržavati i element subverzije. Treba se čuvati kalupa i treba propitivati, postavljati pitanja i tragati.