Prošloga je tjedna preminuo u svome domu u Krakovu poljski književnik, nobelovac i veliki prijatelj hrvatske kulture Czeslaw Milosz. Djetinjstvo u Litvi (rođen je 1911. godine), u kojoj su se prožele litvanska, poljska, njemačka, ruska i židovska kultura te protestantizam, pravoslavlje i katolicizam s judaizmom i prastarim baltičkim kultovima prirode, odredile su Miłoszevu i prozu i poeziju, ali i njegov znanstveni rad.
    Prve je pjesme objavio tridesetih godina 20. stoljeća i skrenuo pozornost kritičara, struke i javnosti. Studirao je na Sveučilištu u Vilnu, koje je tada pripadalo Poljskoj, te u Varšavi. Radio je u medijima, a osobito ga je u tom razdoblju obuzimao, uz pisanje pjesama, rad na radio postajama.
EMIGRACIJA: Drugi ga je svjetski rat zatekao u Poljskoj i ubrzo s prijateljima ilegalno tiska rodoljubne knjige. Nakon svršetka rata radi u poljskoj diplomaciji, no već pedesetih godina emigrira u Francusku, odakle odlazi u SAD. Miloszev je dolazak u SAD znatno pridonio afirmaciji slavistike na tom kontinentu pa se, posredno, tako širi i hrvatska kultura. Sudjelovao je u radu Solidarnosti, poljskog antikomunističkoga sindikata, a kada je bio očigledan pad komunističkoga sustava, Milosz se preselio u domovinu.
KNJIŽEVNI RAD: Poljaci ističu Miloszevu »Povijest poljske književnosti« pisanu engleskim jezikom, no valja, uz romane, na primjer »U dolini rijeke Isse«, istaknuti njegove eseje o Europljanima koji žive u totalitarizmu. Dok su mnogi filozofi opisivali diktatore i secirali njihovu destruktivnost, Milosza je zanimao čovjek, koji ima nesreću živjeti pod čizmom fašista, nacista, komunista – i dodajmo, nacionalista. Oba eseja, »Druga Europa« te »Zarobljeni um«, imamo i u hrvatskom i u srpskom prijevodu. Godine 1980. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.